Ko je ubio moje dijete?
Svi znaju a niko ništa ne može
Ljevica u zraku, zlatna dunja u ruci
Na sljepoočnici žila kucavica nalik znaku za visoki napon
Kao dijagonalna munja na licu Davida Bowieja
Ko je ubio moje dijete?
Ko je ubio Davida?
Viče otac kroteći tugu i bijes u vlastitom glasu
U ovoj antičkoj drami publika je cijelo društvo
Tragični junak je jedan otac
Nepokolebljiv, bez straha, sam čovjek je najjači
Hor prijatelja uzvikuje: Pravda za Davida!
Stisnute pesnice rastu
Ipak, kad otac kaže:
Ko je ubio moje dijete?
To pitanje odzvanja, ne zaboravlja se lako
I pravi i krivi se savijaju pod njegovom težinom.
To pitanje je ključ koji može otvoriti svačije srce.
Osim srca ubicâ.
Može se desiti, sasvim se može desiti
da vas anđeo na Sudnjem danu bude pitao:
Ko je ubio moje dijete?
Zato pred anđelom gledajte u vrhove svojih cipela.
Ovakvu bol nijedna pravda ne može izliječiti
ali za početak ona zemaljska će biti utjeha.
Jer onaj ko sad ne kaže ništa neka šuti do vječnosti.
Pravda za Davida!
Snaga čistog srca, roditeljske ljubavi
i čovjek sam protiv svih.