I dok se na prvi pogled može pomisliti da je Švedska jednostavno
toliko napredna da predvodi ovakve trendove, iza priče o 3500 ljudi s
mikročipovima stoji puno dublji razlog.
Termin biohaker odnosi se
na biologe amatere koji rade izvan tradicionalnih institucija. Kao što
računalni hakeri mogu provaliti u svako računalo, tako biohakeri mogu
provaliti u bilo što biološko.
Biohakera ima mnogo, a za ovu priču su posebno zanimljivi
transhumanisti koji su fokusirani na poboljšanje karakteristika ljudskog
tijela, i dugoročno, poboljšanje cijele ljudske rase. No, oni rade i
puno zabavnije eksperimente poput toga da biljke počnu svijetliti u
mraku ili proizvodnje piva od algi.
Švedski biohakeri su
definitivno transhumanisti i oni su ti koji stoje iza ugrađivanja čipova
veličine zrna riže Šveđanima negdje između palca i kažiprsta. To su
isti oni mikročipovi koje su desetljećima ugrađivali kako bi pratili
životinje i pakete.
Pa zašto onda Šveđani toliko žele čipove u
svom tijelu? Oni, zapravo, imaju puno povjerenja u sve digitalno.
Vjeruju da tehnološki napredak može donijeti samo dobroga. Tijekom
zadnja dva desetljeća švedska Vlada uložila je milijune i milijune u
tehnološku infrastrukturu i to se svakako vidi. Njihova ekonomija se
bazira uglavnom na izvozu digitalnih tehnologija i usluga, kao i
inovacija. Nije naodmet ponoviti kako je Švedska domovina Skypea i
Spotifyja.
I dok se ostatak Europe uglavnom zgraža nad činjenicom
da se Šveđani dobrovoljno čipiraju, jedan od vodećih mikrobiologa koji
sudjeluje u projektu Ben Libberton zapitao je sljedeću stvar:
“Biste li se bunili da vam čip detektira rak istog trenutka kada se on pojavi i tako vam spasi život?”