Svi diplomati su
imali povez na očima. „Brujanje avionskog motora bilo je najslađi zvuk
koji sam ikada čuo“, prisećao se Limbert prošle nedelje. Posada alžirske
aviokompanije čekala je da avion napusti vazdušni prostor Irana, a onda
je otvorila bocu šampanjca. Ali već sutradan Washington Post je upozoravao: „Kada se završi slavlje treba se suočiti sa teškim nerešenim problemima u odnosima sa Iranom.“
To važi i danas, skoro četiri decenije kasnije. Od Iranske revolucije
1979. šest američkih predsednika su pregovarali o naoružanju, gradili
nezvanične kanale i slali tajne izaslanike u nastojanju da ublaže
razlaz. „Kao posle lošeg razvoda, kao u ‘Ratu dveju ruža’, nijedna
strana nije prebolela ovaj događaj“, kaže Vali Nasr, dekan Škole za
visoke međunarodne studije univerziteta John Hopkins, inače iranskog
porekla. Konačno, 2015. godine šest najvećih svetskih sila s Barackom
Obamom na čelu razvile
su Udruženi sveobuhvatni plan delovanja, najznačajniji sporazum o
ograničenju naoružanja tokom više od četvrt veka. Tim sporazumom je
ograničena, ali ne i ukinuta nuklearna moć Irana u zamenu za uklanjanje
nekih američkih kaznenih ekonomskih sankcija.
Osmog maja Donald Trump je doneo svoju do sada najveću
spoljnopolitičku odluku da se povuče iz tog sporazuma i vrati sankcije
Iranu, rekavši:
„Ovo je bio užasan, jednostran sporazum koji nikada nije trebalo da
bude potpisan“. Tim veoma rizičnim potezom predsednik se zapravo
opkladio na propast Isisa. SAD su prekršile svoje obaveze, za razliku od
Irana (prema izveštajima Međunarodne agencije za atomsku energiju). U
tim okolnostima malo je verovatno da će se Teheran vratiti za
pregovarački sto. Nanesena je ozbiljna šteta kredibilitetu Bele kuće,
posvećenosti SAD diplomatskom rešavanju problema, snazi američkih saveza
i mehanizmima ograničavanja proizvodnje nuklearnog oružja.
Ova neizvesnost je posebno opasna sada kada se Trump priprema za
samit sa severnokorejskim predsednikom Kim Jong-unom u Singapuru,
zakazanom za 12. jun. Za razliku od Irana, Severna Koreja ima nuklearno
oružje i interkontinentalne balističke rakete koje mogu da stignu do
SAD. Trump treba da bude srećan ako sa Severnom Korejom postigne jednako
direktan i proverljiv sporazum kao što je onaj koji je upravo raskinuo
sa Iranom.
Odgovor na ovaj njegov potez je bio trenutan: Britanija, Francuska i
Nemačka oštro su se usprotivile Trumpu i izjavile da će poštovati
sporazum. I drugi garanti, Kina i Rusija, izjavili su da će ga se
pridržavati. Evropska unija razmatra zakon kojim bi poništila posledice
Trumpovih sankcija za evropske kompanije koje trguju sa Iranom. Tenzije
između Izraela i Irana na ivici su da građanski rat u Siriji pretvore u
regionalni pakao. Iranska revolucionarna garda u Siriji prvi put je
ispalila rakete na Izrael. Izrael je odgovorio nizom vazdušnih napada na
veliku iransku infrastrukturu preko granice. A Saudijska Arabija je
izjavila da će zatražiti sopstveno nuklearno oružje ako Teheran nastavi
sa razvijanjem programa čiji je cilj razvijanje mirnodopske ili ratne
nuklearne energije.
Trump je osudio sporazum – i Iran – još na početku kampanje iz 2016. A
reklo bi se da je njegov novi spoljnopolitički tim, sastavljan tokom
prethodna dva meseca, izrazito sklon konfrontacijama. John Bolton,
savetnik za nacionalnu bezbednost, i Mike Pompeo, državni sekretar,
zalagali su se za promenu režima u Teheranu pre nego što su se
pridružili administraciji. Pritom je teško objasniti kako su Bolton i
Rudolph Giuliani, sada jedan od predsednikovih advokata, prihvatili
honorar za mobilisanje podrške grupi iranskih emigranata Mudžahedin e
Halk (Narodni sveti ratnici), koja kombinuje islam i marksizam, veoma
liči na sektu i od 1997. do 2012. se nalazila na spisku Stranih
terorističkih organizacija Stejt departmenta. Obojica su lobirala da se
ta organizacija ukloni sa spiska. Prošlog jula Bolton je njenim
sledbenicima u Parizu rekao da bi američka politika „trebalo da obori
režim mula u Teheranu“ do njegove 40. godišnjice – to jest do sledećeg
februara.
Trump i njegov tim su bili savremenici talačke krize i američkog
poniženja. „Ko god da je pisao predsednikovu izjavu još uvek je opsednut
tim događajem“, rekao je Limbert koji trenutno predaje na Američkoj
pomorskoj akademiji. „Još uvek se rvemo sa fantomima te priče“. Prošle
nedelje Bolton je objasnio Trumpovu odluku u Washington Postu:
„Ovim je poništena nerazumna i opasna politika i od sada ćemo se
drugačije ponašati sa našim agresivnim i podmuklim neprijateljem.“
Isis je izvesno američki arhineprijatelj, mada ne jedini i najgori.
Uzimanjem talaca i napadima bombaša samoubica Isis je redefinisao rat
kao takav. Uveo je islam kao oblik moderne vladavine i podsticao
ekstremizam. Stvorio je naoružane milicije u Iraku, Libanu, Palestinskoj
nacionalnoj samoupravi, Siriji i Jemenu – svuda gde su punktovi otpora
američkim interesima. SAD treba da se suprotstave takvim aktivnostima.
Ali spoljnoj politici ovog predsednika – s krupnim naslovima i drskim
zahtevima, bez jasne dugoročne strategije – preti neuspeh u Iranu,
Severnoj Koreji i sličnim mestima.
Trump i Kim Jong-un će možda postići istorijski dogovor u junu, ali
njih dvojica imaju veoma različite ideje o tome šta znači
„denuklearizacija“. Postizanje saglasnosti o opštim principima u
Singapuru biće lakši deo; pregovori o složenim detaljima razoružavanja
trajaće godinama – što je izazov za nestrpljivog predsednika. (Za
iranski sporazum bilo je potrebno dve godine intenzivne diplomatske
aktivnosti posle 10 godina pogrešnih poteza.) Malo je verovatno da će
severnokorejski režim potpuno razmontirati ili trajno predati nuklearne
bojeve glave – ili rakete koje ih nose – bez istovremenih znatnih
ustupaka SAD. Dve zemlje mogu imati i različite stavove o osnovnom
redosledu postupaka: šta ko daje i kada. Trump je nedavno predvideo
uspeh ovog susreta, ali je dodao: „A ako ga ne bude, opet dobro.“
U međuvremenu nema plana B za Iran. Napori da se postigne sporazum sa
Iranom decenijama nisu davali zadovoljavajuće rezultate; sporazum je
konačno pokazao da je moguća šira saradnja, uz istovremeno ograničenje
sposobnosti Irana da proizvede nuklearnu bombu. Sada su se SAD i Iran
otisnuli na još jedno neizvesno putovanje puno novih opasnosti.
The New Yorker, 21.05.2018.
Prevela Slavica Miletić