Fadil
Konfučije
Nego, krenimo mi od kraja, jer je od pozadi
najbolje. Čuveni bosanskohercegovački mislilac, guru i jogi majstor u drugoj
dekadi 21. vijeka, Fadil Novalić, inače kao plaćeni hobista na mjestu Premijera
vlade Federacije, iskoristio je Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, te
vaskolikom pučanstvu isporučio tonu mudrosti u jednoj rečenici. Pa da citiramo
velikog filozofa Novalića:
«Da
po'sjetimo riječ partizansko dolazi od riječi partizani i moramo sami sebi,
dakle, ponovo pojasniti da partizani, dakle, e nisu tek obični ljudi, zato što su,
znači, bili na tom putu, putu borbe protiv A'HANTIFAŠIZMA, koji je Evropa, dakle,
priznala kao svoj službeni pravac.»
I nesrećna i nepismena svjetina se odmah uzela
sprdati po društvenim mrežama, a bez da je sagledala svu dubinu našeg bosanskog
Aristotela. Jer, lako se ljudima zajebavati sa Fadilom, ali nije lako staviti
prst na čelo, pa pojmiti šta je naš Konfučije htio poručiti svojom dubokoumnom misaonom
vratolomijom.
A stvar je posve jednostavna. Partizani su se
borili protiv antifašizma. Dakle, partizani su bili fašisti. Pravi antifašisti
su bili, recimo, četnici i ustaše. Da je to tako svjedoči današnje polaganje
vijenaca na spomenik četničkom vođi Draži Mihailoviću od strane pripadnika
Vojske Republike Srbije. I oni su tako obilježili Dan pobjede nad fašizmom.
Posve logično, zar ne?
Antifašisti
Draža i Pavelić
Nego, sad zamislite da su pripadnici njemačke
vojske položili vijenac na Hitlerov spomenik, u duhu najsvjetlije antifašističke
tradicije. A šta, nema u Njemačkoj Hitlerov spomenik?! Pa, ko im je kriv kad ne
njeguju svoju antifašističku tradiciju. Kod nas, brate mili, od Srbije, preko
Bosne do Hrvatske, služe se mise zadušnice antifašistima Paveliću i Mili
Budaku, polažu se vijenci na spomenik istaknutom antifašisti Mihailoviću, a to
sve aminuje jedan premijer, proglašavajući Partizane borcima protiv antifašizma.
Zlobnik bi rekao omaklo se. Ono, može jednom
da se omakne, eventualno dva puta. Tri puta, ako već hoćete, ali ljudi moji mi
u ovim novooslobođenim antifašističkim rupetinama imamo imena škola, trgova,
studentskih domova, ulica i ostalih toposa po pravim odistinskim borcima protiv
fašizma.
Tako je npr. u Banjaluci odavno ustoličena
ulica Uroša Drenovića, četničkog antifašiste, koji je ubijao fašističke
partizane, na čelu sa najokorjelijim od njih, doktorom Mladenom Stojanovićem.
Tako u toj istoj Banjaluci juče maršira nekakav Gvozdeni puk, praćen
svadbarskim antifašističkim pjesmama, na čijem čelu je poznati antifašista
Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS-a, poznat po protjerivanju mrskih
bošnjačkih fašista 1992. godine.
Dolje južnije, u Mostaru, antifašista i
gradonačelnik prelijepog antifašističkog grada na Neretvi, Ljubo Bešlić,
prilikom obilježavanja Dana pobjede nad antifašizmom, ukazao je na kletu
opasnost fašističkih Partizana i njihovih potomaka, koji su, ooo bezobrazluka, u
dubokoj ilegali položili cvijeće i vijence na fašističkom partizanskom groblju.
– Koliko
smo daleko od evropske civilizacije i standarda, pokazuje i današnje
obilježavanje značajnih datuma u Mostaru jer neki organizatori, otvorenim
ignorisanjem, bez znanja i uključivanja predstavnika lokalne vlasti u pripremi i
organizaciji na Partizanskom spomen-obilježju, žele i dalje destabilizirati naš
grad, kazao je gradonačelnik Bešlić, mudro locirajući i
hrabro prstom upirući u fašističke poklonike Partizana.
I Bogu hvala da je tako. Ljubo je nanjušio taj
podmukli fašistički duh partizanije, pa je dojavio svojoj antifašističkoj
ćeliji u Zagrebu, te se na skupu polaganja vijenaca nije pojavio NIKO iz Hrvatske.
Tako se brani domovina i antifašizam!
Dostojanstveno
u krugu Mustafe Busuladžića
Sa treće ili sad već četvrte strane, Sarajevo
je mirno i stoički u krugu škole «Mustafa Busuladžić» podnijelo zlokobne
provokacije fašističkih, titoističkih, partizanskih i ostalih lijevih udruga.
Sve u svemu, i ovaj Dan pobjede nad fašizmom,
region je dočekao ponosno, stabilno, kako i dolikuje slaveći svoje najsvjetlije
heroje i njihove pokrete, koji su doprinijeli slamanju najvećeg zla u istoriji
čovječanstva.
Slučaj
Hes i naša mladost
Pa ipak, da sve ne bude tako svijetlo,
pobrinuo se izvijesni Rajner Hes, inače unuk slavnog antifašističkog komandanta
Aušvica Rudolfa Hesa. Rajner Hes je juče u suzama u Beogradu položio vijenac na
Spomenik žrtvama genocida na Starom sajmištu. Ovaj odbjegli potomak slavne
familije Hes, koji se odao očigledno opijatima i prešao na fašističku stranu,
poklonio se žrtvama antifašista. Nečuveno! Pa ipak, slobodarski Beograd je
apsorbovao ovaj incident i nije se dao isprovocirati. U inat preobraženom Hesu
Junioru Drugom, gradom je odjekivalo ponosno antifašistički «Sprem’ te se,
sprem’ te, četnici».
Gledam svu ovu slobodarsku mladež na legalnim
antifašističkim Tomsonovim koncertima, gledam antifašistički poklič «Za dom
spremni» u Jasenovcu, gledam penzionere četnike i njihove potomke antifašiste
rojaliste, gledam mladomuslimane, kako ištu svoj autentični, handžarski
antifašizam, gledam herojske napade naše antifašističke mladeži koji izlučuju
svoje tjelesne sokove i plastiku na partizanska groblja, gledam kako se
dovijaju i koliko su izolovani provjereni fašisti Frljić, Dežulović, Ante Tomić,
Viktor Ivančić, Vladimir Arsenijević, Srđan Puhalo i, mislim se, ima nade za sve
nas ovako antifašistične.
A vi ste se sprdali sa Novalićevom izjavom da
su Partizani bili borci protiv antifašizma. Ne znam samo je l’ vam sad smiješno
dok kao živi zamorci učestvujete u vicu u kojem ćete biti jebana strana?!
Smrt fašizmu, sloboda narodu! Pa ko se
prepozna, prepoznao se.