Kao grom iz sniježnog neba, odjeknula je
vijest da je Bosanac iz Kanade u testamentu ostavio milion KM narodnim
kuhinjama u BiH.
Presuda je donesena 29. decembra, odnosno da sve bude kako je
on želio i napisao u testamentu – priča Zilha Šeta, poznatija kao tetka Zilha iz sarajevske narodne
kuhinje ‘Stari Grad’ i dodaje da je gospodin želio da novac završi u Bosni jer je
često posjećivao narodnu kuhinju na Baščaršiji gdje je sa uposlenicima pio
kafu.
Jako je važno naglasiti da novac ide isključivo za hranu. I još važnije, predobri
čovjek je anoniman.
Arhitektura javne kuhinje
A, šta
su ostavili domaći političari naše zvijezde i naše vođe? Te lučonoše
demokratije u ova smutna vremena predizborna. Ostavile su nam da prostite
klinac krasni, dugove, sramotu, jad i čemer. Bijedu. Zapravo, pripremile su
teren za anonimnog Bosanca, koji je odavno, ima tome deset godina, shvatio da
će javna kuhinja biti najrasprostranjenija institucija u Bosni i Hercegovini.
Naše najveće preduzeće, koje ima najsvijetliju budućnost.
Jer,
nije teško provjeriti u čemu smo najbolji na svijetu. Svevideći Gugl vam kaže
odmah. Prvi smo po broju nagaznih mina u odnosu na broj stanovnika, prvi smo po
broju mladih nezposlenih u Evropii među
prvih pet u svijetu, među prvima smo po stopi korupcije. Zapravo, ne treba vam
nekakav internet pretraživač da bi se uvjerili u tako li što. Pogledajte kroz
prozor i ugledaćete sigurno kontejner pretraživače na svakom ćošku.
To su
vam bivši profesori, nastavnici, radnici, penzioneri, razvojačeni PTSP-ijevci…jednom
riječju armija unesrećenih za javne kuhinje spremni. A, tu armiju su direktno
kreirale politike i političari u zadnjih četvrt vijeka. Znate ih dobro.
To su “heroji
rata” koji su npr. imali svoje robove u fabrici “Sokol”, poput Dragana Čovića,
a danas izmiještaju tokove rijeka zbog hacijendi svojih. To vam je Bakir
Izetbegović ratni korisnik sarajevskog sefa, koji se sprema sve familijarno sa
ženom za erdogansku vladavinu Bosnom, pa ko izdrži. I to vam je na koncu
stražar u kasarni Mahovljani, Milorad Dodik, što iz rata iazđe kao “uspješan
privrednik”, što se često zabroji koliko nekretnina ima što on, što familija mu,
odavde do Kipra i nazad.
E, to
su vam arhitekte javnih kuhinja. To su vam oni što od zemlje napraviše lidera u
korupciji, bijedi i nezaposlenosti. To su vam one omiljene face, koje će sa
svojim partijama lopatom uzeti i ove izbore.
Paklena trilaterala
Pa je
prepoštenom Bosancu iz Kanade bilo jednostavno sabrati 1+1+1= SRANJE, pa je
dobrotvoru sa one strane svijeta, ima tome decenija, kad je pravio testament
bilo jasno da će Bosni i Hercegovini u 2018. prioritet biti javne kuhinje, još
preciznije hrana u javnim kuhinjama.
Nego,
šta su svijetu ostavili gore pobrojani arhitekti kuhinja? Jebi ga, neko
projektuje piramide i oblakodere, a ovi naši sa diplomom arhitekture i mesarske
škole, prave more kuhinja javnih. Ostavili su npr. autoput koji vodi u
kukuruzište, ali za naše pare. Ostavili su zgradu Vlade, za naše pare od
prodaje našeg telekoma, u koju, pogađate, ne možete ući. Opet, pogađate, tamo je
cijena hrane kao i u javnim kuhinjama, samo što je jelovnik a la carte. Ostavili
su stanove, vile, firme, još stanova, nešto restorana, agencija, još stanova,
naravno, svojoj djeci, užoj i široj familiji.
Ostavili
su hacijende po Hercegovini, pa red stanova, pa red firmi, pa red moćnog
carstva sarajevskog, dabome, sebi i svojti. Opet i opet…Filantropija? Oni
bukvalno i praktično i teoretski ne znaju šta ta riječ znači.
Ali, ne
sekirajte se, neće stati na tome zvijezde otimačine i propasti narodne. O ne!
Vidjećete vi već neku od ovih njuški, kako se pored narodne kuhinje fotografiše
u izbornoj godini. Jer, ništa ljepeše nego tuđim kurcem gloginje mlatiti. U
ovom slučaju, tuđom humanošću kititi se.
Kako raja iz javnih kuhinja finansira
predizborni krkanluk?
A, neki
će zlobnik reći, nemoj tako, pa i ovi naš “humanitarci” vole ljude. Nema
predizbornog skupa, a da se ne okrene jagnje, prase, da se ne popije nešto
džabana ili barem kakav paketić sa uljem, brašnom i šećerom u subotu, dan uoči
izbora. Aman, isto kao i ovaj kanadsko-bosanski dobrotvor.
E, pa
nije isto! Anonimni Bosanac u Kanadi svaki je dolar zaradio, a onda od svojih para
platio hranu za potrebite. A, politički kabadahija domaći, em nije ništa
zaradio, em je od onoga što je raskućio u svoj džep strpao pare, em na koncu,
dragi čitaoče, TI IZ BUDŽETSKIH PARA FINANSIRAŠ PARTIJE I NJIHOVE IZDATKE.
Tehnički
gledano, bijeda iz javnih kuhinja, plaća bijedi pod predizbornim šatorima svaki
zalogaj i svaki gutljaj i svaki humanitarni paketić. Plaća i plaćaće.
Gledao
je to onaj dobrotvor iz Kanade i poslao zemlji svojoj pare za narodne kuhinje.
Za tri narodne kuhinje. Očekivao čovjek da će to biti dovoljno. Da ljudi na
noge stanu, da se oporave i krenu u život, barem malo dostojan čovjeka. Da se
okrijepe, pa dalje.
Nema
dalje! Sa troglavom nacionalističkom aždajom, nema dalje. Može samo u rikverc,
ka reprizi pakla prve polovine devedesetih.
A,
dobri Bosanac, da je sto puta Bil Gejts ili Mark Zukerberg, ne bi sa svim
svojim novcima i donacijama začepio bosanskohercegovačku crnu rupu za
usisavanje novca i isisavanje života.
Hvala
do neba nepoznatom filantropu naših korijena iz daleke Kanade, ali ovdje narod
živi jednu veliku kolektivnu javnu kuhinju. Na njenom čelu su, kao i svugdje u
svijetu, propali arhitekta i mesar bez prakse. I kako se čini po anketama,
sasvim je dobro narodu sa mesarom i arhitektom na čelu iste.