Nalogodavci i izvršitelji su na različite načine povezani s tom
strankom, pa se u njihovim napadima na mene lako prepoznaje srastanje
ličnog i političkog interesa. No, ruku na srce, nisam jedina žrtva
takvog oblika medijske harange. U zadnje vrijeme mnogi su vrhunski,
međunarodno priznati stručnjaci u svojim oblastima, kao npr. dio ljekara
koševske bolnice bili izloženi sličnom obliku demonizacije. Treba samo
pogledati intervju dr. Ismeta Gavrankapetanovića dat televiziji FACE
TV, pa da se vide kafkijanske razmjere medijskog i institucionalnog
pokušaja slamanja pojedinca. Ili, pratiti slučaj napada na novinara
Nedžada Latića zbog njegovog kritičkog pisanja o karakteru vladajuće
stranke. Postoji, pored njih još čitav niz ne tako vidljivih primjera
koji pokazuju kako vlastodržački aparat nad pojedincima trenira strogoću, to jest, pokazuje svoje bezočno, a zašto ne reći i zlo lice.
Mogao bih o mom primjeru pričati satima, ali ta bi se ispovijest
svela na ključnu tezu – vlastodršci na svaki mogući način nastoje
likvidirati kritičko mišljenje u javnom prostoru. Zato neću da se
spuštam u blato objeda, podvala, laži, ucjena – u intrigu iza koje stoji
mračna nakana i pokušaj da se jedna krvožedna prijetnja poništi
najjeftinijim lažima. Neka sve to dobije svoj sudski epilog.
Više od toga zanima me kako mediji s rigidnom ideološkom platformom
nastoje provesti mentalno porobljavanje javnog prostora. Francuski
filozof Žan Bodrijar postavio je tezu da današnji svijet ne živi u
stvarnosti, već u simulakrumu kojeg proizvodi politička ili neka druga
moć. Cilj te moći jest da ljudima oduzme mogućnost uvida u društvenu
stvarnost, pogotovu svaku mogućnost njegove racionalne analize.
Jednostavno rečeno, moć hoće natjerati ljude da društvenu realnost i
svoju egzistenciju u njoj gledaju njenim očima, a ne svojim
zdravorazumskim pogledom. Cijena je strašna – u medijski proizvedenom
simulakrumu ljudi gube svoje, filozofi bi rekli, sopstvo. A to znači da
moć želi ubiti njihov razum i pretvoriti ih u svojevrsne zombije, u puke
funkcije moći.
Tu se, pak, nalazi prostor za ljudsku kritičku reakciju, za čovjekovu
kvaku 22, kojem je američki pisac Džozef Heler demontirao
militarističke moćnike. Kritičkom reakcijom mi u stvari branimo razum od
ludila u koje je zapao osioni vlastodržački aparat, lični integritet i
dostojanstvo od ideologije koja hoće da nas usisa bez ostatka, na koncu
istinu od laži koja se hoće nametnuti za društvenu normu. Da, to je naša
kvaka 22 – oduprijeti se satiranju kako bi se spasio humanizam od
posvemašnjeg terora.
(Odgovor na pitanje FACE TV)