Međutim, sada se ispostavilo da je upravo ova fotografija toliko
uznemirila članove Muzejskog vijeća spomenute institucije da su je, među
ostalim, naveli kao razlog za smjenu aktualne ravnateljice Jasminke Mesarić.
Kako
autorica sporne fotografije Ana Petrović kaže za Jutarnji list, čitava
priča traje još od kraja 2017. godine. “Govorilo se o zgražanju
javnosti, a zapravo je jedan čovjek napisao otvoreno pismo jer ga je
smetalo moju fotografiju vidjeti na izložbi i to je to.” No ni ne smatra
da je riječ o njezinoj fotografiji koja je uzrok polemika: “To je samo
dobrodošao izgovor za čitavu situaciju koja već neko vrijeme traje u
Osijeku vezanu uz muzej”. Fotografiju je pokazala na izložbi posvećenoj
deset godina fotografije u Umjetničkoj akademiji u ovom gradu.
Pobuna umjetnika
Međutim, kako je pisao Telegram, na sjednici Muzejskog vijeća Muzeja likovnih umjetnosti Osijek, a čiji je predsjednik Matej Balaž,
u vezi s očitovanjem o razlozima razrješenja dosadašnje ravnateljice
Jasminke Mesarić spominjala se i ova, po njima, sporna fotografija, i
još, eto, izložena u predbožićno vrijeme. Jedan od članova Vijeća, pak,
rekao je kako je to samo jedan od razloga smjene ravnateljice, ne i
jedini.
Sada se, nakon što je priča izašla u javnost, digla sva
umjetnička zajednica na noge kako bi stala u obranu slobode umjetničkog
izražavanja. Uvijek se takvi događaji, smatraju, komentiraju po strani,
na društvenim mrežama. Vrijeme je da se izađe u javnost sa svime.
Jedna od najtalentiranijih mladih umjetnica svoje generacije Tea Jurišić,
koja odnedavno predaje u Osijeku, na svojim je društvenim stranicama
objavila kako su, potaknuti aktualnim događajima, umjetnici odlučili
održati izložbu koja će se otvoriti u subotu u Esseker centru.
“Umjetnici svih umjetničkih praksi pozvani su da jednim svojim radom na
temu prikaza vagine sudjeluju na izložbi. Cilj ove izložbe nije sama
izložba, nego naš umjetnički ‘statement’ na ovu malograđansku farsu jer,
radilo se tu o političkom procesu ili ne, motiv za smjenu ne smije biti
taj koji će diktirati granice umjetničke slobode, navela je u svojoj
objavi.
“Situacija je u društvu takva da nisu neočekivani ovakvi
potezi, na nama je da reagiramo”, kaže Tea Jurišić. Svjesna je, kaže, i
da su kratki rokovi, no sigurna je da će mnogi njezini kolege reagirati.
Hoće li ona sama poslati rad? “Da, naravno.”
Žensko spolovilo
Inicijator spomenute izložbe Rene Grgić Daković
kaže kako su pozvali Osječane da izlažu, no na kraju se odazvalo mnogo
ljudi sa svih strana Hrvatske, prvenstveno iz Zagreba, gdje su brojni
umjetnici odlučili podržati ovu inicijativu i koji će doći izlagati
svoje radove. “Cilj je popuniti čitav prostor i pokazati snažan odgovor
na nedavna događanja u osječkom Muzeju. Smatramo da postavljanje
fotografije u prostor muzeja ne smije biti razlog ni za čiju ostavku. Ne
vidimo zakonsku podlogu za takvu aktivnost Muzejskog vijeća, smatramo
to primjerom gušenja umjetničkih sloboda i nepriličnim ponašanjem za
ustanovu koja bi trebala biti prijestolnica umjetnosti u Osijeku.
Također,
zanima nas gdje su ti građani koji su navodno bili povrijeđeni
fotografijom autorice Ane Petrović, s obzirom na to da nismo vidjeli
pisane žalbe niti ikakve drugačije dokaze za navedene tvrdnje Vijeća. Ne
ulazimo u odnos ravnateljice Jasminke Mesarić i Vijeća, kao ni u
pozadinu cijele priče, no smatramo da postavljanje fotografije na
izložbu ne može biti razlog za ničiju, pa tako ni njezinu smjenu. Ovdje
nije riječ o branjenju ravnateljice muzeja, nego o branjenju umjetničkih
sloboda. Izložba je organizirana gerilski i na brzinu, no ubrzo se
uključio veći broj aktera koji su voljni pomoći.
Umjetnička tema izložbe je vagina, žensko spolovilo. Ograničili smo
temu tako da poruka bude jasna i da svi lako zaključe kome se obraćamo i
zašto ovo radimo. Nije izložba bitna, kao ni radovi koji će ondje biti
prikazani, iako ne sumnjam da će biti izvrsni. Bitna je reakcija, obrana
slobode umjetničkog izražavanja”, ističe Grgić Daković.
Sama ravnateljica Jasminka Mesarić nije nam dala izjavu jer kaže kako “po dogovoru s odvjetnicima ne daje izjave”.
Valentina Radoš iz
Muzeja, članica Vijeća koja je dala zasebno mišljenje, kaže: “Bila sam u
vijeću u ime muzeja i mi smo, kao struka, jednoglasno bili protiv bilo
kakve cenzure i za ravnateljicu”.
Na izložbi je surađivala i Lejla Topić,
kustosica Muzeja suvremene umjetnosti, koja kaže: “Zanimljivo je
promatrati kako u 21. stoljeću patrijarhalni dijelovi društva strahuju
od vagina; obrijanih, dlakavih, tetoviranih, onih koje krvare… odnosno
od svih vagina koje se ne uklapaju u muške kodove ženstvenosti i
ženskosti. Prosvjed ili zgražanje pred nagim ženskim tijelom odraz je
mržnje i straha patrijarhata pred oslobođenim ženama, no bez oslobođenja
žena nema slobodnog društva”.
Topić nastavlja: “Ustav RH jamči
slobodu umjetničkog izražavanja, a svim cenzorima kojima to smeta
preporučila bih neka pogledaju Ustav, ali i neka se zapitaju što vide
kada gledaju ženski akt. To je samo povod za obračun s
neistomišljenicima na poziciji ravnatelja muzeja, koji radi odličan
posao, i to je u najmanju ruku besprizorno. Jedino što je neprimjereno
je da takvi ljudi budu u važnim vijećima koji odlučuju o sudbini
muzeja”.
Cenzura Facebooka
Vladimir Frelih, autor sporne izložbe, koji predaje na Umjetničkoj akademiji Osijek, tvrdi:
“To
je potpuna glupost. Naravno da politika uvijek sebi nađe neki razlog da
opravda svoje stavove. Međutim, muzejsko vijeće od njih pet, osim dva
člana, potpuno je nestručno. Osim toga, nigdje u svijetu vijeće ne skida
ravnateljicu zbog programa. Čitao sam i to izvješće gdje ne
dozvoljavaju da je opravdala razloge kako je radila svoj posao. Sve što
joj se predbacuje je potpuno bez veze.
To da Muzejsko vijeće koje je samo po sebi nestručno osporava izložbu za koju tekstove potpisuju Leila Topić i Ana-Marija Koljanin potpuno
je neprihvatljivo. Tko ne misli da je umjetnost provokacija ne treba ni
ulaziti u tu problematiku. Mene kao građanina vrijeđa njihova odluka.
Ova ravnateljica neke je stvari pokrenula i potaknula. Rekao sam Ani da
je to nešto najljepše što joj se moglo dogoditi. Zamisli, neka
trećerazredna politika te želi linčovati. To ostaje upisano”.
Inače, u međuvremenu je neke od onih koji prenose vijest o osječkoj situaciji Facebook – cenzurirao.
I
za kraj, evo što nam je sama autorica fotografije rekla o ovom radu:
“Fotografija je izrazito stilizirana. Napravljena je još 2010. godine,
no nisam je izlagala u međuvremenu. Željela sam pokazati poziciju sebe
kao žene, umjetnice koja djeluje izvan metropole, izvan umjetničkog
centra”.