Berliner cajtung pod naslovom „Namamiti 2025.
godinom” objašnjava: „Evropska unija strahuje od sve većeg uticaja
Rusije na Zapadnom Balkanu i hoće da što prije primi te zemlje u EU. A
one nisu baš uzorni đaci”.
Članak je napisan u vidu pitanja i odgovora. Evo nekih:
„Zašto
Evropska komisija sada hoće da požuri sa pristupnim procesom? – Radi se
prije svega o bezbjednosno-političkim interesima. Balkanske države se
nalaze usred EU i graniče se sa zemljama koje su njene članice. Trenutno
Rusija i Kina nastoje da umnogome prošire svoj uticaj u regionu. To
brine mnoge u EU.”
„Zašto pristupni proces u mnogim zemljama tako
sporo napreduje? – Brisel smatra da im nedostaje politička volja.
Evropska unija sve češće apeluje na zemlje Zapadnog Balkana da ubrzaju
reforme i odlučnije se bore protiv problema kao što su organizovan
kriminal i korupcija.”
„Ako još uvijek ima toliko problema, zašto
EU kao mogući cilj navodi 2025. godinu? – Tim datumom, Evropska
komisija hoće da motiviše vlade da ubrzaju reforme. Predsjednik Komisije
Žan-Klod Junker govori o datumu kao ohrabrenju (…) no, novi datum bi
trebalo ne samo da ohrabri, već i da stvori pritisak na vlade. U
idealnom slučaju, njihovi proevropski birači će ih natjerati da izvrše
reforme.”
Dnevnik Velt piše da „Nije bilo
pametno da se Srbiji i Crnoj Gori stavi u izgled 2025. godina kao datum
za prijem. Iza toga je ideja da taj datum bude samo ‘indikativan’ i bude
shvaćen kao ‘ohrabrenje’. Poruka glasi: može to biti i poslije 2025.
ako se ne reformišete dovoljno. Ali, da li je Evropska komisija dobro
razmislila šta će se desiti ako to ne bude 2025? U tom slučaju bi u
Srbiji i Crnoj Gori moglo doći do nereda sa nasiljem, to bi čak moglo da
se pretvori u požar širokih razmjera – kao poručeno za stratega
Vladimira Putina.”
Mačka će se jednom ugristi za sopstveni rep
Radio DLF
je na svom internet-portalu objavio komentar novinara Srđana Govedarice
u kojem piše i ovo: „Zemljama Zapadnog Balkana u osnovi može biti
svejedno kakvi su motivi EU. Glavno je da jednom uđu (u EU), i to
najbolje – sve. To posebno važi za zemlje bivše Jugoslavije. Kada se
jednom nađu u EU, spoznaće da ekonomski, kulturno i geopolitički bar
pripadaju jednoj interesnoj zajednici. Teško se može zamisliti bolji put
da se Balkan kao vječito žarište konflikata trajno smiri. Rusija i Kina
ne nude takvu perspektivu, i zato je put u EU za zemlje Zapadnog
Balkana jedini logičan i ispravan.”
„U jednu zamku, međutim,
zemlje Zapadnog Balkana, ali i EU, ne smiju da upadnu. Evropska unija se
proteklih decenija na Balkanu oslanjala na stabilokrate koje su –
gledano iz njenog ugla – mnogo toga radile kako treba, jer su sprovodile
reforme i zemlje održavale stabilnim. Ali, vladali su čvrstom rukom.
Primjeri se mogu naći na Kosovu i u Makedoniji. Ili u Srbiji. Angela
Merkel i Sebastijan Kurc hvale srpskog predsjednika kao reformatora koji
svoju zemlju sigurno vodi ka EU.”
„Pri tome monopolizacija
vlasti preko Vučića kao vodeće ličnosti mnoge u Srbiji podsjeća na
mračna Miloševićeva vremena. Ako EU bude insistirala na tim
problematičnim partnerstvima, mačka će se jednom ugristi za sopstveni
rep. Reformisane, ali autokratski vođene, zemlje, teško će uspjeti da
uđu u EU, koliko god prilika za to bila povoljna ili istorijska”, piše,
između ostalog, Srđan Govedarica.
Priredio Saša Bojić