Proteklih dana je
jedna reklama švedskog modnog koncerna H&M izazvala osude širom svijeta,
nasilne nemire i zatvaranje H&M trgovina u Južnoafričkoj republici, prekid
suradnje poznatih ličnosti iz svijeta sporta i glazbe s H&M-om, i proglašena
najkontroverznijom slikom tekuće godine 2018. Što je to toliko kontroverzno u
toj reklami, da je izazvalo toliku galamu i histeriju? Na slici je prikazan
lijep dječačić obučen u zeleni pulover na kojem piše „Coolest Monkey in the Jungle“ („najkul majmun u džungli“), šaljiv natpis
koji je trebao motivirati klince da kupuju prikazani pulover i da se frajerišu
u razredu i krugu vršnjaka. Povod lavini osuda ove reklame je, međutim,
činjenica da u toj reklami pulover s tim natpisom nosi dječak crne boje kože.
To je, kažu dežurni online suci, porotnici i krvnici, nedvosmislena rasistička
poruka. Svoj inovativan doprinos histeriji dali su i srbijanski tabloidi s
dodatnim iskrivljavanjima čitave priče: tako je Kurir čitavu priču popratio
naslovom „Švedska firma proglasila crnog dečaka majmunom“, a Blic
naslovom „Kompanija H&M se izvinila za reklamu s crnim
dečkom i natpisom MAJMUN“. U Južnoafričkoj republici su pripadnici „Boraca
za ekonomsku slobodu“ pod vodstvom Juliusa Maleme demolirali nekoliko trgovina
H&M-a, rušeći police i uništavajući odjeću. Jedan od vođa pokreta Julius
Malema je izjavio kako su trgovine H&M opravdano napadnute jer su „oni nazvali našu djecu babunima“ (sic).
Uzalud se povodom svega oglasila i majka dječaka koji radi kao model za
H&M, Šveđanka kenijskog podrijetla Terry Mango, čudeći se čemu tolika buka
oko toga i ističući kako taj pulover za nju nije izraz rasizma. Terry ističe
kako se u prošlosti i ona nerijetko suočavala s rasizmom, ali kako u ovom
slučaju o tome nema ni govora. Epilog: majka je online napadnuta, vrijeđana,
prozvana sramotom za sve crnce, maltene i rasistom, ili u najboljem slučaju
lošom majkom koja je prodala sina za novac. Zbog pritisaka i uznemiravanja
obitelj Mango iz Stockholma je bila prisiljena odseliti na novu adresu.
Petogodišnji dječak iz reklame po riječima majke živi u blaženom neznanju o
svemu što se dešavalo. Ne zna šta je rasizam, nije ga doživio, niti je reklama
za pulover uvrijedila njega ni njegove roditelje. To naravno nije spriječilo
online prijatelje i savjetnike koji se trude uvjeriti dijete kako je žrtva
rasizma. Tako je izvjesna Paula L. White, po zanimanju dječji advokat, poručila
kako H&M reklama „pojačava destruktivne stereotipe, psihički je štetna,
izaziva bol i sram crne djece“, i savjetovala majke crne djece da još od malena
svojoj djeci pričaju o mukama njihove rase u ropstvu, ali i da im govore kako „trebaju biti ponosni
jer je prvi ljudski fosil pronađen u Africi“. Nije li Nelson Mandela, veliki
borac protiv rasizma i apartheida, često upozoravao kako rasizam nije urođen,
nego se razvija utjecajem odraslih na djecu?
Rasizam doista postoji i rasizam treba nedvosmisleno osuditi. Rasne
predrasude prema ljudima crne boje kože ukorijenjene su u narodnim pričama,
vicevima, popularnoj kulturi, ne samo kod naroda koji su u prošlosti
prakticirali robovlasništvo, nego i kod drugih naroda Sjeverne hemisfere. Tužna
je i duga povijest i praksa dehumanizacije crnaca usporedbom s majmunima, tužna
i duga povijest čitavih državnih sistema građenih na teoriji prevlasti bijelaca
nad crncima (od južnoafričkog Apartheida do američkog Juga). Za opravdavanje kolonijalizacije,
ropstva i ubijanja crnaca u prošlosti je čak korištena i znanost frenologija,
koja se bavi proučavanjem građe ljudske lubanje i mozga. Frenologija je sve do
20. st. zloupotrebljavana kako bi ilustrirala pripadnost majmuna i crnaca istom
stupnju razvoja. Na filmskom platnu na tu je teoriju podsjetio sjajni redatelj
Tarantino u filmu „Odbjegli Django“ (Tarantinovi filmovi su, uzgred budi rečeno,
prepuni moćnih likova crnaca koji dobivaju vrhunske monologe i imaju sjajno
razrađenu karakterizaciju, od Jackie Brown, preko Julesa Winnfielda u „Paklenom
šundu“, do odbjeglog Djanga i majora Warrena u „Mrskoj osmorki“; Tarantino je
više od svih drugih američkih redatelja napravio za emancipaciju likova crne
boje kože na filmskom platnu): u jednoj sceni pri kraju filma
južnjački robovlasnik Calvin Candie (L. Di Caprio) pokušava pomoću lubanje svog
bivšeg roba znanstveno objasniti zašto su crnci po prirodi inferiorniji
bijelcima. Kao predložak za lik Candieja poslužila je stvarna povijesna
ličnost, Charles
Caldwell, liječnik i robovlasnik iz Kentuckyja koji je pseudofrenološke teze o
inferiornosti crnaca preuzeo od francuskog frenologa Pierre Marie Dumoutiera.
No, znači li to sad da
baš svako pojavljivanje osobe crne boje kože i majmuna, bilo u istom tekstu,
reklami, natpisu, automatski mora biti rasizam? Da, znači, ako pitate rasiste,
one svjesne koji pronalaze perverzni užitak u povezivanju tog dvoga, ali
izgleda i one nesvjesne koji posvuda traže skrivene rasističke poruke. Rasizam
posvuda uspješno vide oni čiji su misaoni obrasci određeni koordinatama rasnih
i drugih predrasuda. Samo oni kojima slike majmuna i crnca automatski bude
konotacije na rasizam automatski vide isključivo rasizam u H&M reklami.
I onda reakcije te
moralne policije kad ulove i virtualno linčuju „rasista“ dovedu do nasilnih
reakcija poput one u JAR i uništavanja privatnih života tobožnjih žrtava
rasizma koje oni tobože „brane“. A na meti te virtualne moralne policije začas
se može naći svatko. Jednom se u Njemačkoj digla buka oko plakata neke pekare
na kojem crni dječačić stoji pored stola s pecivima i natpisa Schoko-Schnitte.
Zagrmili su i zagalamili borci za prava djece i borci protiv rasizma govoreći o
aluzijama na nazivanje crnaca „čokoladnima“ i iskorištavanje djece, da bi se
ubrzo javila vlasnica pekare, crnkinja, otkrivši kako je dječačić na plakatu
njen sin. „Velika sramota Crvenog krsta: Objavili rasistički
poster na kome su crna deca prikazana kao divljaci“, naslov je članka Kurira iz
2016, u kojem se govori o posteru koji uči djecu pravilima lijepo ponašanja na
bazenu. Poster se našao na udaru kritika jer navodno crnu djecu prikazuje
isključivo kao divljake („not cool“), a bijelu kao uzornu („cool“). Na
primjedbe kako je i nekoliko bijele djece na plakatu prikazano kao „not cool“,
odgovor je glasio da su to zacijelo latino i azijatska djeca. Crveni se križ
morao javno ispričati i ukloniti plakat. To nekima, međutim, nije bilo
dovoljno: udruženje „Black Kids Swim“ je tvrdilo kako ovakve slike
„obeshrabruju mlade Afroamerikance da plivaju na javnim bazenima“ i prijetilo
tužbom. Pogledajte sporni plakat i recite, što to ima u glavi onaj tko prišiva
nacionalnosti djeci na bazenu na običnom crtežu? 2014. je španjolska modna kompanija Zara morala povući dječji prsluk
sa žutom zvijezdom poslije kritika da podsjeća na zvijezdu koju su Židovi
morali nositi za vrijeme nacizma.
Osuda
javnosti protiv reklame H&M-a zasniva se isključivo na prethodnom
asocijativnom povezivanju pojmova „crnac“ i „majmun“. Potpuno je zanemaren i
kontekst i profil koncerna koji je lansirao reklamu. H&M ili Hennes &
Mauritz je inače jedan od najvećih švedskih izvoznih brendova, koncern s
4.400 filijala
na svijetu i 150.000 radnika u 60 zemalja, vrijedan oko 10 mlrd. eura. Zašto bi
jedan takav koncern odjednom slao rasističke poruke? Zašto bi dodatno
narušavali svoj ugled i ostajali bez bijesnih i uvrijeđenih mušterija, baš sad
kad su u krizi, kad je vrijednost dionica tvrtke pala za 35% od siječnja 2017?
Zašto bi to činili u jednoj od najliberalnijih zemalja svijeta? Vjerujete li
zaista da je H&M htio poslati poruku svijetu kako su crnci majmuni? Prije
da se sve ovo izgleda dogodilo upravo zbog toga što H&M-ovo osoblje nije
rasističko i stoga nisu ni primijetili išta sporno u reklamiranom puloveru.
Nekoliko komentatora je ukazalo na činjenicu kako u H&M-ovom odboru nema
osoba crne boje kože: zašto bi to moralo biti nešto čudno u jednoj Švedskoj, u
kojoj su velika većina stanovništva bijelci? To bi bilo isto kao kad bi netko
BiH optužio za rasizam i diskriminaciju crnaca jer u strukturama bh. vlasti
nema osoba crne boje kože.
Pitanje koje bi, međutim, trebalo postaviti koncernu H&M, a koje izgleda
malo koga zanima, jest njihova uloga u lancu kapitalističkog izrabljivanja. U
podružnicama i partnerskim firmama H&M-a u Indiji, Kambodži, Bangladešu
žene su brutalno izrabljene, zarađuju 58 eura za 70 sati rada tjedno bez
plaćenih, a redovnih prekovremenih sati. Trudnice se smjesta otpuštaju, a
radnici nemaju pravo na bolovanje ni na pauzu za wc. No, to danas nije toliko
bitna tema za one koji, pomireni s nepobjedivošću i neupitnošću kapitalizma,
radije vrijeme provode loveći vještice i rasiste tamo gdje ih i nema.
Antirasizam usko usredotočen na rasizam po boji kože kakav
se trenutno provodi ne identificira a kamoli rješava mnoge stvarne probleme
ljudi suočenima s raznim oblicima diskriminacije, kulturnog i klasnog rasizma.
Inflacija ovakvog antirasizma zapravo sužava pojam rasizma na biološki rasizam
i istodobno često zamagljuje vlastiti rasizam online-komentatora iz zapadnog
svijeta prema doseljenicima i različitim društvenim klasama. Unatoč svom
„humanističkom“ htijenju, ovako prakticiran lov na rasizam u konačnici zapravo
ima isti učinak kao i sam rasizam: učinak, naime, da se jedno crno dijete
dovodi u vezu s majmunom, iako ni ono ni njeni roditelji toga nisu svjesni. Što
se više prakticira ovakav antirasizam, to stvarni problemi više ostaju po
strani, to se više zamagljujuju činjenični uzroci rasizma, to se više naglasak
stavlja tamo gdje je rasno pitanje od mnogo manjeg značaja.
Autor: Marijan
Oršolić, Prometej.ba