Najviši nosioci vlasti i njihovi najbliži srodnici (otuda i tobožnji
vapaj najmoćnijeg čoveka u državi: „ne dirajte mi porodicu!“) nalaze se u
bliskoj vezi s vođama navijačkih grupa, a potonjima navijanje služi kao
smokvin list za prikrivanje kriminalnog delanja, prvenstveno trgovine
narkoticima. Dok se Crvena zvezda i Partizan (ne treba zaboraviti ni
najzloćudnije neonacističke United Force s Banjice), tj. njihove
kriminalcima bliske uprave, ne dovedu k poznaniju prava, što sprečava
formalna vlast Aleksandra Vučića i neformalna njegovoga brata, ovde
sreće biti neće. Sudsko bavljenje masovnim reketiranjem privrednika i
stranačkim zapošljavanjem raznovrsnog naprednjačkog bofla i
SPS-polusveta samo je dodatak poslu koji čeka novi sistem, kada
postojeći jednom ode sa istorijske scene – ocenjuje u intervjuu za Danas
sociolog Jovo Bakić.
* Za koga ćete glasati na predstojećim izborima u Beogradu?
– Na predstojećim gradskim izborima glasaću svakako za Ne da(vi)mo
Beograd. Želeo sam i njihovu koaliciju s Belim, jer bi na taj način
ulazak u gradsku skupštinu za oba antisistemska i meni simpatična
pokreta bio sasvim izvestan, a ubeđen sam da bi ostvarili i dvocifren
izborni rezultat. Koalicija je, nažalost, bar u ovom trenutku, malo
verovatna, tako da preostaje glasanje za NDBG, jer su mi u idejnom
smislu oni najbliži. Potrebni su pokreti s novim licima, novim načinima
organizovanja, sa željom da se ide u što neposrednije angažovanje
građana u politici. Potrebno je buđenje energije, jer je ona
petooktobarska presahla, a NDBG bi je mogao probuditi (još je važnije da
je docnije ne iznevere). Neophodno je u političkom životu pronaći
sasvim nove ljude, koji nisu bili aktivni u politici zato što su
trenutno u srbijanskoj politici u većini potpuno potrošeni ljudi.
Tragično je što oni sami to ne vide, a još tragičnije je to što njihove
organizacije to ne vide. To su potpuno sklerotične grupacije, koje treba
prepustiti njihovoj sudbini.
* Među onima koji se slažu sa Vašom ocenom o potrošenosti
političara i potrebom za uvođenje novih ljudi, ima i onih koji smatraju
da je NDBG neozbiljna organizacija, nesposobna da se ozbiljnije
politički organizuje.
– Duboko se ne slažem sa tim. Najozbiljnija moguća politika vezana je
za konkretne probleme u mestu vašeg stanovanja. Beograđanima nema veće
teme, ako izuzmemo činjenicu da trećina grada nema kanalizaciju, od
Beograda na vodi, jer je to, od početka do kraja, jedan kriminalni
projekt akumulacije kapitala razvlašćivanjem sirotinje. NDBG se,
međutim, nije usredsredio samo na to, već ima šire aktivnosti u celom
gradu, od deponije u Vinči do podrške komšijama u njihovoj borbi protiv
izgradnje suvišnih benzinskih pumpi. Drugim rečima, radi se o brizi za
očuvanje prirodnog okruženja i poboljšanje uslova života. Umesto da se
ide odozgo nadole, kao što je slučaj s dosadašnjim strankama, građani su
se sami organizovali. Potrebno je rasturiti naopaki i kriminogeni
politički sistem i sadašnje stranke. NDBG, iako tek slamčica spasa,
ostaje ona slamka za koju možemo da se uhvatimo.
* Izjavili ste nedavno da je Đilas Vučićev adut, da se
povukao iz politike po naredbi Vučića i da će isto tako biti vraćen,
ukoliko zatreba. Rekli ste da ima putera na glavi i da je kao takav
jedan od ljudi sa kojima Vučić može da manipuliše. Da li i dalje mislite
da na ovim izborima trči za Vučića?
– Ako logički razmišljate, to je tako. Politika se, međutim, odvija u
iracionalnom manevarskom prostoru. Uopšte ne dovodim u pitanje Đilasovu
iskrenu želju da se opoziciono angažuje, ali bojim se to nije poduprto
mogućnostima. Zamislite situaciju u kojoj on pobedi, a republička vlast
protiv njega pokrene sudski postupak. Imate gradonačelnika kojem sude.
* Cenite da Đilas to ne zna?
– Naravno da zna. Ono što je opasnije je da neki opozicionari, uprkos ovome, misle da je on prava alternativa vlasti.
* Po toj logici, ko glasa za Đilasa, glasa za Vučića?
– Taj jako mnogo rizikuje. Ne bih bio spreman na takav rizik. Ne
slažem se ni s načinom na koji je radio neke stvari kada je bio
gradonačelnik, iako je za ove iz aktuelne vlasti, za Vesića i Malog,
poštenjačina i genije. Problem je, međutim, u tome što ga Vučić može
ucenjivati.
* Kako biste opisali ovaj, vrlo kratak, ali intenzivan
politički put Saše Jankovića. Da li je tu reč o propalom projektu ili je
to što se nekima čini propalim upravo uslov za uspon?
– Meni se čini da je to propao projekt. On je zaista, po sopstvenom
svedočenju, hteo da traži od Vučića da mu preda vlast, ako izvede 50.000
ljudi na ulice. To je vrlo neozbiljna priča, a njegova politička
sposobnost je u velikoj meri precenjena. Najgore je što misli da tu nema
ničega spornog. To znači da nije u dodiru s političkom stvarnošću. U
izbornoj noći je postojao izrazito veliki emotivni nesklad između
njegovih pristalica, koje su bile očajne, i njega, koji je bio
oduševljen.
* U kom smislu – ovo nije vaš lider, ili?
– Prosto to. Politički vođa koji nije u stanju da artikuliše ne samo
racionalno zasnovane ciljeve, već i osećanja i želje onih koje
predstavlja, neće ostvariti nikakav uspeh.
* Vučić jeste?
– Vučić je majstor za to, ali i Boško Obradović. On jako dobro
artikuliše taj nacionalistički gnev. Pristalice Dveri ne da nisu
zamerile Obradoviću gađanje kompjuterskim mišem Martinovića, već im je
žao što mu nije potegao uvo i odalamio ga drugom rukom. Oni to osećaju
prema Martinoviću, oličenju ljigavosti na političkoj sceni Srbije.
Podudaranje između vođe i njegovih pristalica mora postojati u što većoj
meri. Vučić, u tom smislu, ovaploćuje bespomoćni i, uprkos tome,
borbeni primitivizam u delu biračkog tela. Reč je o savršenom
preklapanju.
* Da li je i ta Jankovićeva BIA odrednica, o kojoj sam često govori, jedna od tih nepodudarnosti?
– Pitam se sve vreme zašto to naglašava. LJudi iz PSG su mi rekli da
on o tome svakodnevno priča; dakle, ne ponekad, već svakodnevno.
Naravno, katastrofalno je, sa stanovišta zdravlja jednog društva, iako
nažalost očekivano, kada to tabloidi, u službi beskrupulozne vlasti,
koriste u borbi protiv opozicije. Pretpostavljam da je uveren da veliki
deo društva misli da BIA dovodi i skida sa vlasti, pa on hoće da im da
do znanja da je proveren čovek, da neće izdati nacionalne interese, da s
njim nema neizvesnosti u tom pogledu. Međutim, i tu je napravio račun
bez krčmara, jer većina njegovih birača, s pravom ili ne, zazire od
tajnih službi.
* Kao u slučaju Đilasa, nedavno ste rekli da je glasanje za
DS ili LDP glas za Vučića, zbog ucenjivačkog kapaciteta koji Vučić ima
nad Šutanovcem i Jovanovićem.
– I Jovanović i Šutanovac imaju toliko putera na glavi da su lake
mete ucenjivanja. Jovanović pogotovo. Veći je, međutim, problem članstvo
DS-a, jer ono bira nedoraslog čoveka za predsednika. Dakle, to nije
Šutanovčev, već je problem ljudi u toj stranci.
* Tvrdite da Vučić pored Đilasa i Šutanovca, drži u šaci i Šapića. Sa kim prognozirate da će napraviti vlast u Beogradu onda?
– Tako je, Šapić je njegov glavni adut. Razne afere ga prate. Od
plagiranog doktorata do zagrađivanja ulica i pretvaranja javnog prostora
u privatni. Šapić, prema istraživanjima javnog mnjenja, ide na preko
deset odsto, a Vučić bi, zajedno sa socijalistima, možda i radikalima,
mogao imati oko 40 odsto, pa bi vlast lako mogla biti formirana. U
svakom slučaju, svako ko glasa za Šapića, glasaće time i za Vučića.
* Ko je preostao, po vama, a da ne može da bude ucenjen, osim NDBG?
– NDBG, Beli, Dosta je bilo, ali i Boško Obradović. Druga je stvar
što za potonje dve opcije ne mogu da glasam, a naročito ne za Dveri. Oni
su od mene vrlo daleko, ali Dveri su čista opozicija, tu nema laži,
nema prevare. Uz to, Boško Obradović je civilizovan čovek.
* Boško Obradović je, recimo, organizovao proteste nakon
presude Ratku Mladiću, podsmevajući se žrtvama genocida. Kako on može da
bude civilizovan?
– To nije pitanje civilizovanosti, već moralne tuposti. Ako ne
priznajete zločine, koje je neki zlikovac u vaše ime počinio, ako niste
sposobni da se uživite u položaj žrtve, svedočite da ste žestoki
nacionalista kojeg je nacionalizam učinio jednako žestoko tupim u
moralnom smislu. Ali to vam ne oduzima civilizovanost. Civilizovani
Englezi, Španci, Belgijanci, Nizozemci, Francuzi i Nemci su ne tako
davno napravili grdne zločine.
* U odnosu prema regionalnoj politici vidimo dosta
podudarnosti između Vučićeve politike i one sa opozicionih strana kada
je reč o nacionalizmu. Tenzije u regionu ne popuštaju. Vidite li
opasnost od novih sukoba sa ovakvom politikom?
– Nema ozbiljne opasnosti zato što su to sve klijenti bilo Nemačke bilo SAD.
* Vlada duboko uverenje u ovdašnjem javnom mnjenju da EU “drži” Vučića na vlasti zbog rešavanja pitanja Kosova. Kako to EU radi?
– Sećate li se 2011. godine i avgustovske posete Angele Merkel. Tada
je jasno i brutalno poručila da EU više neće podržavati Borisa Tadića na
vlasti, jer nije hteo Briselski sporazum. NJegova nesaradljivost
uslovila je napuštanje velikih sila koje nađoše novog ljubimca. U tom
smislu, Srbija je klasična banana država. I nije jedina, sve države
naslednice Jugoslavije to jesu. Posledica je to njenoga kraja.
*A kada je reč o njegovom odnosu prema Rusiji?
– Pragmatičan odnos, i on ga vrlo brižljivo gaji.
* Sedenje na dve stolice ipak pokazuje neiskrenost u evropskim integracijama?
– Dokle god može, trebalo bi tako da igra. U politici se nikada ne
zna. On je ulazak u EU nasledio od prethodnih vlasti kao strateški cilj,
i zavetovao se da to neće menjati, pod uslovom da nas EU želi. Na
dugačkom je štapu ulazak u EU…
* Zavisi valjda nešto i od reformi društva?
– Bugarska i Rumunija su ušle u EU samo zbog toga da Rusija ne bi mogla ovde da se meša.
* Zar nemamo drugačije okolnosti u odnosu na to vreme, s obzirom na to da je Rusija od aneksije Krima u sukobu sa EU?
– Nemamo bitno različite okolnosti. Mi smo prilično udaljeni od EU i
to širi manevarski prostor za bilo koju vlast u Srbiji. U ovom trenutku
Vučić u načelu dobro vodi spoljnu politiku i to mu treba priznati, ali
isto tako, treba reći da ne postoji u spoljnoj politici samo državni
razlog, već je tu i etička odgovornost. Izručenje turskog državljanina
kurdske etničke pripadnosti Turskoj predstavlja u tom smislu užasno
ogrešenje o jednog čoveka, i to na svojoj savesti nosimo, ne samo Vučić i
njegova beskrupulozna i u velikoj meri besprizorna klika, već i nas
dvoje, odnosno svi građani onoga što bi trebalo da bude Republika
Srbija.
* Zar ne bi promena u odnosu prema Rusiji ubrzala integracije?
– Niko vama ne može da zabrani da imate odnose kakve god hoćete sa
Rusijom do trenutka učlanjenja. Tada već morate da se opredelite.
* Sankcije Rusiji su uvedene, ipak zbog nekih razloga, nisu one činjenica bez sadržaja. Govori se o vrednostima…
– A da li je Orban evropska vrednost?
* Orban je ipak eksces.
– On je EU. Kao i Kačinjski. To su, možda, oličenja evropskih vrednosti.
* Nisu samo oni, oni su upadljivi zato što nisu predstavnici tih vrednosti?
– Evropska unija može biti i fašistička. Evropa je, u istorijskom
smislu, višesmislen pojam. „Evropa tvrđava“, tj. radikalno-desničarska
Evropa predstavlja ono u šta nipošto ne bih ulazio, jer se bazira na u
osnovi musolinijevskom konceptu, kao i „novoj Evropi“ jednog Adolfa
Hitlera i njegovih dobrovoljačkih SS-jedinica iz različitih evropskih
zemalja. Orban nije stavljen pod nadzor. On je po volji Angele Merkel
stavio bodljikavo-žičane ograde na granicu protiv izbeglica… Protivim se
upotrebi sintagme „evropske vrednosti“. Ako je EU bazirana na idejama
prosvetiteljstva, onda sam pristalica procesa evropskog ujedinjavanja.
Problem je što se od toga pragmatično, ali i suštinski, sve više
odstupa. Izbeglička kriza je to dokazala. Pohlepa kapitalista je,
takođe, veliki problem. Društvena nejednakost je ogromna i dostiže
razmere uporedive s onima pred Prvi svetski rat.
* A Putinove vrednosti?
– Protiv sam autoritarnosti, a time i protiv Putinovih vrednosti.
* Vučićevoj vladavini se ne vidi kraj. Šta mislite da će uzrokovati njegov pad sa vlasti?
– On sam najveći je sopstveni neprijatelj, i to se ne može i neće
izmeniti. No, osim toga, izdvojio bih još jedan problem, a to je
galopirajuća društvena nejednakost. Trenutno je društvo Srbije, u kojem
jednakost tradicionalno slovi kao društveno poželjna vrednost, među
društvima u kojima je društvena nejednakost najveća u Evropi. Najveći
deo građana živi u izuzetnoj bedi. Nažalost, ta beda je zgodna za
manipulaciju. Čovek koji prima tu crkavicu najčešće gleda rijaliti
programe, jer tamo vidi u manjoj ili većoj meri poznate likove slične
njemu. I to je nešto što će jako teško da se promeni. Vučić je izuzetno
vešt manipulator. On ispravno kaže da većina penzionera ima 25.000
dinara. NJima nije snizio penziju, a drugima jeste. I onda oni,
mučenici, kažu – ovo je pravda, pošto je drugima, koji imaju više,
snizio sledovanje, a meni nije. Zapravo, svi smo bednici (sa izuzetkom
jednog promila oligarhije), jer čak ni 1.000 evra nije ni blizu nemačkog
ili francuskog minimalca, da njihovu prosečnu platu ili medijanu ni ne
pominjemo.
* Koliko cenite da će proći do tačke kada bi promene mogle da budu uslovljene nejednakošću?
– Čovek može da izdrži mnogo, bar to znamo mi koji smo preživeli
1990. Nema granica. Čovek je strahovito prilagodljiv, samo ako mu nađu
dovoljno ubedljive razloge da trpi. Demagogija uspeva kako zbog bede u
kojoj se ljudi nalaze tako i zbog neostvarljivih snova koje snevaju.
Stoga se, ipak, uzdam u Vučića, njegovu psihu, i njegovu besprizornu i
beskrupuloznu oligarhijsku svitu, baš kao što čini i trenutna većina
onih koji izlaze na izbore u Srbiji, ali iz sasvim suprotnih razloga.