Mnogi od vas koji čitate ovaj tekst, aktivno
je učestvovala u združenom kabadahijsko-folkersko-helikopterskom poduhvatu
udomljavanja Svetlane Ražnatović u novogodišnjoj banjalučkoj noći.
I ne samo sa smo je udomili, blago nama, nego
smo je helikopterom koji je kupljen našim parama iz našeg predsjedničkog
Servisa dosamaljotili. I vratili nakon (zlo)upotrebe u Beograd. All inclusive.
Uvijek
robom
Dobro, reći će mnogi. Nije nam ni prvi, a
pogotovo ne posljednji put da plaćamo Cecine i ne samo Cecine letove. Ali,
dokle braćo i sestre?
I ako je od nas, mnogo je! Jesmo ljudi, al nas
je malo i budale smo za sve pare ovog svijeta.. Jer kako drugačije objasniti
bahato keširanje helikoptera za Cecu, koja nastupa za 200 najimućnijih
zladnomladaca, uzme za sve to pare, pa odjezdi natrag našim kerozinom?
Ima nekih koji vele, pa šta fali, voli narod
Cecu. Valjda tako pravdaju svoju glupost. Jer, objektivno, samo one koji su
platili ulaznice i bahatili se treba ispoštovati. Oni su gledali i slušali
balkanski ratni, postratni i tranzicioni projekat u punom sjaju. Ostali? Malo
piva mlakog, malo kućne atmosfere, malo novoplebejske promenade po trgovima, pa
kući na rusku. Salatu, da prostite.
Boranija od naroda? Njegovo je da plati tuđe
prioritete i tuđu raskalašnost!
Vidite, objašnjavati ljudima da se od njihovih
para plaća helikopterisanje Cece u Banjaluku, dok vam oni sve jednako govore,
pa to narod voli, istovjetno je kao kada slušate roba koji u svom kavezu
izbičevan veli kako je gazda jako dobar prema njemu jer mu jednom godišnje baci
komad mesa koji je on svojim robovskim radom odavno zaradio i robovlasniku
stostruku korist napravio.
Pa se postavlja ljudsko pitanje, ima li svrhe
roblju objašnjavati sve ovo i trubiti mu u otupjele uši da može ustati i
potrgati lance?
Samo, ne bi rob bio rob kada ne bi živio u
blaženom neznanju svoga robovskog statusa, nit’ bi gospodar bio robovlasnik,
kad ne bi Cecu helikopterom doveo na poluprivatnu zabavu.
Ili, prostije, džaba zovete silne humanitarne
i ostale telefonske ispomoći za napaćene kolege robove i kolegice ropkinje.
Zapravo, nije džaba, to se samo tako figurativno kaže.
To košta i time plaćate i pokrivate pljačkašku
državu.
Izbori
će, valja im letjeti
I, tek ćete plaćati! Dobro došli u izbornu
godinu! A, čemu služe helikopteri u izbornoj godini kad se njima ne vozaju
presuđeni ratni zločinci ili ako premijeri ne slijeću o svoju omiljenu kafanu?
Pa služe za razvoženje pjevaljki od šatora A do šatora B, e da se ne bi
miješale sa drumskim kolegama prašinarima.
I sve o trošku naroda. O, ima li bolje zemlje
za politički ološ i mraku narodnu? Dabome da nema. Udari opet grome moj, rekla
bi sporedna akterka naše priče, a narod bi mazohistički odgovorio, evo ti duša
i telo. Mada, priličnije je nazvati stvari pravim imenom. Kukavica, ako ćemo se
igrati Marininih i Futinih staza semantike i semijotike. Naravski, nije
Ražnatovićeva kukavica. Ona je udovica, majka, kraljica.
Narod
je kukavica!
Dok gleda onaj grb Republike Srpske na zadnjem
sjedištu “Milinog helikoptera” i uredno plaća čitav ovaj džumbus-šou. I ne da
plaća, nego je oduševljen ili se pravi malo k’o blesav.
Ovi iz prve regimente još se nisu otrijeznili,
a drugi se mamurno češu po glavi gledajući u frižider za dva dana poharan. Kako
god, svi zajedno mogu zapjevati “bez duše si lep” dok tankaju skuplje gorivo, e
da bi se servisirao, da prostite aparat.
Aparat, koji nije ni za onu stvar, al’ uredno
pokriva Cecine leteće prohtjeve. Vidite, narod ima pravo da plaća iz svog džepa
Cecin let, ali ne može ući na Cecin koncert. O, kako je to država sve lijepo
ugodila. Malo po malo, markica plus 17 pfeninga i eto nam Cece. Široko
aplicirana otimačina niskog i dugotrajnog intenziteta, ili što bi ekonomisti isčivijali
porez, PDV i akcize.
A, ti narode klebesi vilicu do zemlje kad
gledaš kako je klub krcat i kako zlatna djeca ostavljaju hiljade evra za
druženje sa Ražnatovićevom.
Volovi
i sinovi u novom celofanu
Jebo sad sve pare! Jebo šampanjce, kavijare, sušije…Gazde
su to. I priliči im da se bahate. A, ti narode moj, finansiraj dernek. U ratu
je gazda davao volove, a siromah sinove. U miru, daleko mu ova naša
“domaćinska” kuća, gazda daje promaju, a bijednik sve ostalo. Računajući i
glasački listić i vlast i svoje pare.
Počinje radna sedmica. Ustaj robe, neće se
predizborna kampanja sve zajedno sa Cecama, Jecana i helikopterima sama
otplatiti.
O, Bože kako lijepo pjevaju. Nego, narode,
jesi li se ti kad vozio onim svojim helikopterom, što si Predsjedniku od svojih
para kupio? Znam, ne trebaš odgovarati.
Ili da preformulišem u jedno neretoričko
poetsko lirsko pitanje:
«Bruka,
pijete
a meni
je muka
hajde
reci da je voliš
ako ti
se ne gadi???»