Tata je rekao: „Jel ti to mene zajebavaš, sinak? Pa nemoš valjda u
tim godinama virovat u Dida Mraza?“ Ja sam pitao: „U kojin godinama?“
Tata je rekao: „Imaš devet godina, mamlazino jedna! Ideš u treći razred!
Već ti je morala neka nauka uć u glavu! A ne virovat u vračbine,
čudomorstva i slične pizdarije!“ Ja sam pitao: „Koje vračbine?“ Tata je
rekao: „Vračbine ka šta je Dida Mraz!“ Ja sam pitao: „Il ka šta je Isus
Krist?“ Tata je zamavao sa prstom i rekao je: „Nemoj me, malac,
podjebavat! Ako bi i dalje virova u Dida Mraza, a imaš već devet godina i
već si deboto momak za ženidbu, to bi značilo da si debil!“ Ja sam
rekao: „Pa debil sam!“ Tata se nakeserijo i rekao je: „Aaaa, nisi, nisi!
Pametan si ti dečko, samo šta se praviš glup! Ti perfektno znaš da Dida
Mraza nema, al si zaglumija da viruješ da postoji! Samo ne znan zašto
to radiš!“ Ja sam rekao: „Zato da dobijen poklon za Novu godinu! Nema tu
tajne!“ Tata je raširijo ruke i rekao je: „A jebiga, sinak! Mišn
imposibl! Ne može ti donit poklon neko ko ne postoji! Nema dara od
izmišljenog darodavca!“ Ja sam rekao: „Znači ništa od poklona za Novu
godinu?“ Tata je rekao: „Žalin slučaj! Mišn imposibl!“ Ja sam pitao: „A
šta je onda bilo prije?“ Tati je uletila zbunjoza: „Kad prije?“ Ja sam
rekao: „Pa kad san bija manji! I kad san dobiva poklone za Novu godinu!“
Tata je rekao: „A jebiga, mišu! Tad si još virova!“ Ja sam pitao: „I ko
mi je onda kupova poklone?“ Tata je rekao: „Kako ko? Donosija ti je
Dida Mraz!“ Ja sam rekao: „Kako kad Dida Mraz ne postoji?“ Tata je
rekao: „Al onda si virova da postoji, miki! Nisi bija glumac ka danas!
To ti je ta caka! Kad prestaneš virovat, automacki gubiš prava koja
uživaju iskreni vjernici!“ Ja sam pitao: „A jel bi moga glede poklona
neko uletit umisto Dida Mraza?“ Tata je pitao: „Naprimjer ko?“ Ja sam
rekao: „Naprimjer ti!“ Tata je rekao: „Ja?! Šta ti pada napamet! Pa jel
ti ja sličin na nekog ko bi se bavija vračbinama i čudomorstvima?“ Ja
sam rekao: „Ali to mi je živa koma, čoviče!“ Tata je raširijo ruke i
rekao je: „Ha, šta moš, život je proliv, sinak! Viš kako je zajebano
ostarit! Zamisli kako je tek meni!“ Ja sam rekao: „Znači, samo će
Damjanica dobit dar za Novu godinu?“ Tati je opet uletilo čudilo: „Zato
bi ga ona dobila?“ Ja sam rekao: „Pa Damjana iskreno viruje u Dida
Mraza! I ima masu manje od devet godina!“ Tata je rekao: „Damjanin
slučaj je u nadležnosti mame!“
Moja mama je mojoj sestrici Damjani rekla: „Dida Mraz je ove godine
odlučija zaobić Hrvacku!“ Damjanica je pitala: „A zašto?“ Mama je rekla:
„Zato šta je ispravno zaključija da je Hrvacka jedna grozna zemlja!
Strašno je Dida Mrazu digla živce! Bija je cili izvan sebe! Reka je: Ja u
ovu klerofašističku jazbinu neću nogom kročit!“ Damjana je pitala: „Šta
je to klemošavistička jazbina?“ Mama je rekla: „Pa Hrvacka, zlato, sad
san ti rekla! Dida Mraz se na nju užasno naljutija! Popizdija je
načisto! Reka je: Ja da putujen i da se štrapaciran kako bi dilija dici
poklone u zemlji di vlada fašizam? Nema šanse! Nema žive šanse!“
Damjanica je pitala: „Šta je to šafizam?“ Mama je rekla: „Nije šafizam,
zlato, nego fašizam! To ti je naprimjer primjera kad se veličaju ratni
zločinci! Kad recimo sud u Hagu nekog osudi, pa mu se onda ovde drže
mise i komemoracije, il mu se pale sviće, il mu se dižu spomenici i
proglašava ga se herojen! Sve je to Dida Mraz ubra! Reka je: Ja da iden u
zemlju di su ratni zločinci heroji? Oću kurac! Udriću in sankcije i ko
ih jebe!“ Damjana je pitala: „Šta su to skancije?“ Mama je rekla: „Nisu
skancije, zlato, nego sankcije! To je kad te ka zadnju gubu odjebe cili
civilizirani svit, kojen pripada i Dida Mraz!“ Damjanica je rekla:
„Znači Dida Mraz će mene odjebat ka zadnju gubu?“ Mama je rekla: „Neće
tebe, zlato, nego Hrvacku! Sad san ti lipo objasnila!“ Damjanica je
rekla: „Onda ću ipak dobit poklon za Novu godinu?“ Mama je rekla:
„Nećeš, zlato, jer pošto živiš u Hrvackoj! Hrvacka je jedna šporka
baruština! Jedna barbarska diktatura! Dida Mraz je to tačno ubra! Reka
je: Ja da iden dici dilit poklone u zemlju di oće zabranit abortus? Di
mrze sve koji nisu Hrvati? Di crkva truje narod najgorin vračbinama i
čudomorstvima? Di se brije na ustaše? Nema šanse! Nema jebene šanse!“
Damjana je pitala: „Ako neće doć Dida Mraz, oćel ga onda neko drugi
zaminit?“ Mami je uletilo čudilo: „Zašto bi iko minja Dida Mraza?“
Damjanica je rekla: „Zato da mi da poklon za Novu godinu!“ Mama je
pitala: „Naprimjer ko?“ Damjana je rekla: „Naprimjer ti!“ Mama je rekla:
„Ja?! Nou ćens, darling! Kako bi ja, molinte lipo, mogla nosit dici
darove ako dilin iste stavove prema Hrvackoj ka Dida Mraz? Aj reci!“
Damjanica je pitala: „A Robi?“ Mami je uletila zbunjoza: „Šta Robi?“
Damjana je pitala: „Oćel Robi dobit dar od Dida Mraza?“ Mama je rekla:
„O čemu ti pričaš, ćerce? Robi već ide u treći razred!“ Damjanica je
rekla: „Pa šta onda?“ Mama je rekla: „Pa neće valjda u tim godinama
virovat u Dida Mraza!“
Ja i moja sestrica Damjana smo ugibali u bus. Mi smo vozili se busom
do zadnje stanice. Na zadnjoj stanici je bijo Siti Ultra Senzejšnal
Šoping Mol. Onda smo ja i Damjanica ugibali u Siti Ultra Senzejšnal
Šoping Mol. Onda smo u Siti Ultra Senzejšnal Šoping Molu ugibali u
Ekskluziv Paradajz For Kids. U Ekskluziv Paradajz For Kidsu je Damjana
uzela Barbiku u biloj vinčanici. Ja sam uzeo Ajronmena sa daljinskim.
Onda smo mi dvoje odgibali do blagajne Ekskluziv Paradajz For Kidsa. Na
blagajni je bijo jedan barba sa žutom kosom. Mi smo njemu dali Barbiku u
biloj vinčanici i Ajronmena sa daljinskim da nam naplati. Barba je malo
tipkao po kasi i rekao je: „Četristo osandeset i sedan kuna!“ Onda sam
ja barbi dao pesto kuna. Barba je uzeo đenge i piljio je u mene sa
lakšim zbunjitisom. Ja sam rekao: „Znači, vi meni nazad trines kuna!“
Barba je rekao: „Bogami nisi loš matematičar! A otkud tebi, dečko,
tolika lovuša, a?“ Ja sam rekao: „Iz tatinog takujina!“ Barba je rekao:
„Iz tatinog takujina? A kako je lovuša iz tatinog takujina završila u
tebe?“ Ja sam rekao: „Tako šta san je uzeja!“ Barba je rekao: „Tako šta
si je uzeja? A zašto si je uzeja?“ Ja sam rekao: „Zašto je ne bi uzeja?
To je moj tata!“ Onda je Damjanica uletila: „Braci su tribale kune da
meni i njemu kupi poklone za Novu godinu!“ Barba je nagnijo se priko
kase prema nama i rekao je: „Tribale su van kune da si kupite poklone?
Pa jel to vama, dico, normalno?“ Ja sam pitao: „Zašto ne bi bilo
normalno?“ Barba je rekao: „Zato šta nije! Bilo bi normalno da van mama i
tata kupe poklone!“ Ja sam nagnijo se prema njemu i rekao sam: „Alo,
šjor, ja već iden u treći razred!“ Barba je rekao: „Pa šta onda?“ Ja sam
rekao: „Pa neću valjda u ovim godinama virovat u roditelje!
Robi K. (IIIa)