Fabrika koju je odabrao postala je poznata po masovnom štrajku
radnika, a novinar je zbog, kako je rekao, loših uslova za rad, u njoj
uspio da provede samo pet dana.
Do posla je došao tako što je kontaktirao kadrovsku službu fabrike,
gdje mu je rečeno da svako ko je zdrav i posjeduje ispravne lične
isprave može da se prijavi za posao.
Dok je popunjavao prijavu, radnik osiguranja ponudio mu je pomoć da
brže dođe do zaposlenja ako mu da 100-200 kineskih juana (jedan juan
vrijedi oko šest američkih dolara).
Novinar, čiji identitet nije objavljen, nazavo je spavaonicu koju “Fokskon” koristi za svoje zaposlene “noćnom morom”.
– Smrdi kao smeće i ljudski znoj. Ispred svake sobe su gomile smeća.
Kada sam otvorio svoj ormarić iz njega su počele da bježe bubašvabe.
Posteljina koju su mi dali bila je prljava – kaže novinar kineskog
lista.
Njegova pitanja o velikoj stopi samoubistava instruktori nisu
ignorisali, ali nisu bili spremni ni da preterano diskutuju o njima.
– Poslije treninga, tražili su da počnemo s radom, iako je već noć.
Smijemo da odmaramo samo tokom dana. Poslije svih intenzivnih treninga i
sastanaka, imao sam groznicu i tešku glavobolju. Prije nego što počnem s
poslom, tražio sam da posjetim bolnicu, ali tu radi samo jedan doktor,
koji u isto vreme liječi četiri -pet pacijenata – kaže novinar, i
dodaje:
– Tokom vikenda organizuju se druženja radnika, na kojima se pleše.
– Domaćin zabave je uzeo mikrofon i rekao: ‘Svi smo pod prevelikim
stresom svakoga dana, a ne smijemo da vrištimo dok radimo. Ovde možemo
da galamimo do mile volje i da se oslobodimo stresa – navodi se u
svedočenju.
Večera se u 23.00, a poslije ponoći nastavlja se s radom.
“Poleđina ‘ajfona’ pored mene je prolazila svake tri sekunde. Moram
je uzeti i označiti četiri mjesta na njoj, pa je vratiti na traku za
manje od te tri sekunde i bez grešaka. Poslije nekoliko sati takvog rada
počinje da me boli vrat i mišići u rukama. Novi radnik koji je sjedio
preko puta mene bio je iscrpljen i nakratko legao. Supervizor ga je
vidio i kaznio time što je stajao 10 minuta u ćošku, kao nekada u školi.
Radili smo non-stop, od ponoći do šest ujutru, ali morali smo da
ostanemo duže, jer traka ide i niko ne smije stati. Umirem od gladi i
potpuno sam iscrpljen… Konačno smo prestali s radom u sedam ujutru –
piše dalje u ispovijesti.
Narednog dana šefovi, piše kineski novinar, radnike tretiraju na isti način i svi zaposleni su bijesni.
– Svaki put kada neko od nas uzme jedan deo ‘ajfona’, bacimo ga na
traku i psujemo, kako bismo se oslobodili stresa – piše dalje kineski
lažni radnik.
(Blic.rs)