Zbog evolucijskih razloga, ljudske su bolesti, pogotovo tumori, naši
ozbiljni neprijatelji. Tumori su ozbiljna bolest koju prije svega
trebamo razumjeti da bismo mogli biti uspješni u liječenju. Tumori u
ranoj fazi stoposto su izlječivi, u srednjoj fazi su s lijekovima
također visokoizlječivi, no u uznapredovaloj fazi, pogotovo kod
metastatskih tumora, apsolutno smo neuspješni u liječenju i to se mora
jasno reći. U takvoj fazi više nije bitno imate li novac za liječenje
ili ne. I Steve Jobs je imao sav novac ovog svijeta i nije si mogao
kupiti ozdravljenje, kaže jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika
u inozemstvu, Ivan Đikić koji je početkom tjedna sudjelovao na
simpoziju posvećenom personaliziranoj medicini koji su organizirali
riječki odjel HAZU-a, Jean Monnet centar izvrsnosti i Sveučilište u
Rijeci.
U Rijeci je njegovo predavanje bilo posvećeno izazovima, realnosti i
ograničenjima moderne personalizirane medicine koja, kako kaže Đikić,
obećava, jer se njome želi omogućiti svakoj osobi ponaosob najbolja i
najmodernija, dijagnostički bazirana terapija.
Očekivanja i mogućnosti su veliki, no realnost je takva da se zbog
novca, zbog etičkih dilema i znanstvenih ograničenja, ne može svakoj
osobi obećavati personalizirana medicina jer je skupa, a vrlo često ju
je i nemoguće ponuditi jer se o njoj još uvijek ne zna dovoljno.
Uspješni rezultati
– U razumijevanju evolucijskog tijeka razvoja tumora, znanstvenici danas
shvaćaju sve više da pravo liječenje u pravo vrijeme s modernim
molekularno baziranim tzv. pametnim lijekovima postaje jedan put
liječenja dok je drugi, vrlo nedavno razvijen put, tumorska
imunoterapija koja pokazuje puno uspješnije rezultate nego što smo
očekivali – smatra Đikić koji novu nadu za liječenje raka vidi u
najnovijoj metodi liječenja metastatskog raka tzv. vakcinacijom tumora.
Riječ je o metodi liječenja raka gdje se kod oboljelog izvadi tumorsko
tkivo i iz njega se modernim metodama pronalaze antigeni koji su
specifični za upravo taj tumor kod te konkretne osobe. U srpnju ove
godine objavljena su dva rada koja se bave ovom problematikom i čiji su
rezultati, kako potvrđuje Đikić, jako obećavajući.
– Dakle, znanstvenici su pacijentu uzeli tumor i analizirali antigene
tumora koji su stvoreni mutacijama i koji su unikatni. Naime, niti jedan
tumor nema dvije stanice s istim mutacijama, toliko je heterogen da se
jednostavno ne može liječiti s jednom terapijom. No, ako uzmete te
antigene i izdvojite deset ili dvadeset antigena i stavite ih u vektore
koje ćete ubaciti natrag u istu osobu te je na taj način vakcinirati i
potaknuti imunološki sustav da napada tih deset ili dvadeset antigena,
onda se događa da tumor, koji je u ovom slučaju bio metastatski melanom,
nestane. Ti su klinički pokusi, doduše, bili vrlo mali i radili su se u
dvije grupe od šest i 13 ljudi. No, u više od pedeset posto slučajeva
ti metastatski tumori u kasnoj fazi, uz pomoć ovakve terapije su
nestali. Oni tumori koji nisu nestali vakcinacijom, kod njih su
liječnici dodali i imunoterapiju tzv. Anti-PD-1 terapiju. Na oba načina
svi su pacijenti odgovorili pozitivno i ušli su u remisiju. Rezultati su
doista impresivni. Radi se o kliničkim pokusima i mnoge kompanije,
farma industrija, prebacuju se na ova istraživanja. Ova metoda jedan je
dio dokaza zašto je važna brzina evolucije. Naime, naš imunološki sustav
jedini je partner koji se može suprotstaviti tumoru. Naš sustav ima
takav dijapazon promjena kojim se može boriti s varijacijama tumora. Dok
god imamo dobar imunološki sustav, zaštićeni smo od tumora koji se
stalno pojavljuju, a mi ih uništavamo. Kad nam imunološki sustav oslabi i
kad tumori u njemu pronađu rupe, onda se tumori i pojave. Pomoću
ovakvih vakcinacija možemo retrenirati imunološki sustav da krene u
borbu s tumorima. Vjerujem da će se na ovaj način u sljedećih pet do
deset godina dobiti vrlo veliki rezultati. Ukratko, kombinirat ćemo
molekularnu terapiju s imunoterapijom i s vakcinacijom antigenima tumora
– ističe Đikić.
Financijski interes
Prema njegovim riječima, tzv. vakcinacija tumora sama po sebi je
jeftinija nego mnogi drugi lijekovi, a sam postupak stvaranja antigena
ne bi trebao biti skup kao stvaranje protutijela koji se daju kao
lijekovi.
– Međutim, ljudi uvijek moraju biti svjesni da je financijski interes
također jedan od vrlo velikih igrača u samoj toj odluci. Ja se samo
nadam da će etički odbori, ljudi koji odobravaju terapiju, imati na umu
da ta terapija treba biti primjenjiva i na široku populaciju, a ne da
bude ekskluzivno pravo bogatih – upozorava Đikić.
Ivan Đikić ove je godine na svojoj slobodnoj studijskoj godini s
obitelji boravio u Sjedinjenim Američkim Državama na sveučilištu
Stanford i u biotehnološkoj kompaniji Genentech. Od 1. siječnja iduće
godine s radom počinje laboratorij u biotehnološkoj kompaniji Genentechu
te će tri mjeseca godišnje boraviti u San Franciscu, a ostatak na
Sveučilištu Goethe u Frankfurtu .
– U Americi sam naučio jako puno. Mnoge stvari koje nisam znao o
industriji, stvaranju lijekova, o ulaganju i vrlo jakom i napornom radu
koji farma industrija ulaže u stvaranje lijekova, shvatio sam tamo i to
me na neki način potaknulo da se vratim u Frankfurt gdje je moj
laboratorij i gdje imam jako dobre suradnike. U Americi mi je ponuđeno
da dođem tamo raditi, no ja sam ponudu odbio zbog obitelji. No, sad su
mi ponudili da otvorim laboratorij tako da ću od 1. siječnja iduće
godine imati laboratorij te ću tri mjeseca godišnje biti u San
Franciscu, a devet u Frankfurtu. To me jako raduje i mislim da je to
velik izazov u mojoj karijeri. Imat ću svoje ljude koji rade u
kompaniji, a koje ću ja mentorirati i voditi projekte. To je, da tako
kažem, besplatno igralište za treniranje i pokušaj stvaranja novih
lijekova. Glavni naši izazovi su kombiniranje bakteriologije i tumora –
kaže naš sugovornik.
Utjecaj bakterija
– Za bakterije sam se zainteresirao kad sam shvatio da su slične kao
tumori. Imaju nevjerojatno ubrzanu evoluciju, prisutne su četiri
milijarde godina i nepobjedive su. Tumori i bakterije imaju sposobnost
mijenjanja svog genoma tako brzo da budu nadmoćni našem organizmu. Te
sličnosti su me zaintrigirale da se počnem baviti i razumijevanjem
bakterija. Onda sam shvatio da bakterije imaju nevjerojatan utjecaj na
razvoj tumora tako što stvaraju nove kemijske suspstance u sebi koje ne
postoje u normalnim ljudskim stanicama. One ukradu naš gen, modificiraju
ga i stvore novu kemiju kako bi bile nadmoćne našim stanicama. Najveći
broj bakterija, preko 90 posto su dobre i zdrave bakterije. One nisu
opasne i ima ih oko nas i u nama. U čovjeku se nalazi sto trilijuna
ljudskih stanica, a oko 140 trilijuna bakterija. Kad sam shvatio što
bakterije rade, pokrenuli smo projekt u kojem ćemo istraživati
mikrobiotu i njezin utjecaj na širenje metastatskog tumora te koji su
faktori pomoću kojih dobre bakterije sprječavaju širenje tumora i što se
dogodi kad ih uništimo antibioticima i zašto se onda tumori šire brže –
najavljuje Đikić.
Kad se početkom ove godine Đikić angažirao u slučaju plagijata ministra
znanosti i obrazovanja Pave Barišića te poslao nekoliko otvorenih pisama
premijeru Andreju Plenkoviću i hrvatskoj javnosti, premijer ga je
optužio za suradnju s oporbom te stao u Barišićevu obranu. Đikić je
nakon toga prekinuo svoju 15 godina dugu suradnju s Medicinskim
fakultetom u Splitu. Bez obzira na to, Đikić kaže da i dalje rado dolazi
u Hrvatsku, a tijekom boravka u Rijeci, Đikić se susreo s rektoricom
Sveučilišta u Rijeci Snježanom Prijić-Samaržija.
– Ja Hrvatsku jako volim jer je to ipak moja domovina u kojoj sam rođen i
odrastao. Bez obzira na negativnosti koje su mi se nedavno dogodile u
Hrvatskoj, ja imam osobnu vezu sa svojom domovinom i to me nije
spriječilo da sudjelujem u ovom projektu u Rijeci ili ranije ove godine u
projektima u Dubrovniku i Vukovaru. U Rijeci sam uživao u razgovorima s
mladim ljudima, mladim voditeljima laboratorija na Biotehnologiji.
Posebno me se dojmio susret s rektoricom gdje sam stvarno vidio jednu
pozitivnu, progresivnu politiku kojim ovo sveučilište želi unaprijediti
svoj edukacijski, ali i znanstveni potencijal. Pozitivno sam iznenađen s
onim što sam čuo o budućnosti riječkog Sveučilišta. Vidio sam da
postoji potpuno uvažavanje kritičnog razmišljanja od mene kao
znanstvenika o trenutačnoj situaciji u Rijeci, ali i mojih savjeta kako
se to može što prije unaprijediti. Mislim da mladi znanstvenici na
riječkom Sveučilištu mogu puno više toga pokazati nego što trenutačno
pokazuju, budući da još uvijek nemaju dovoljno sredstava u rukama. Novac
je stvarno limitiran u Hrvatskoj, ali nije limitiran do nule. Može se
napraviti preraspodjela sredstava i mladima dati neovisnost, ali
istovremeno od njih očekivati da kroz projekte donesu novac i da kroz
pet godina dokažu da je ulaganje u njih bilo vrijedno ulaganje – ističe
Ivan Đikić.