Ulažete ogromnu
količinu napora, vremena i resursa u svoj dizajn. Posljednje što želite jeste
da iz štampača izađe nešto mutno, neusaglašeno i neuredno. Ali ako ste do sada
proveli svoje učenje fokusirajući se samo na digitalni dizajn, vrlo je moguće
da niste sigurni šta je potrebno kada šaljete vaš dizajn za štampanje.
Predstavljamo vam
pet osnovnih stvari koje treba da znate, sa prijedlozima za dodatno
proširivanje vašeg znanja.
1. Razlika između RGB i CMYK
Sistem koji softver
vašeg računara koristi za generisanje boja na ekranu nije isti sistem koji
koriste štampači.
Računarska grafika koristi RGB sistem boja koji se sastoji od crvene, zelene i plave boje.
Ali štampači rade sa setom boja CMYK odnosno: cijan, magenta, žuta i crna boja.
RGB sistem ima
veći raspon boja nego što većina štampača može da reprodukuje. Ako su vaša
dizajnerska rješenja napravljena isključivo za digitalne potrebe, onda je
sasvim u redu da vaš softver bude podešen na RGB. Ali ako radite za štampu, morate koristiti CMYK.
Međutim, čak i ako
radite u CMYK-u, prikaz koji vidite na ekranu neće biti uvijek ono što ćete
vidjeti na štampanom proizvodu. Zato je provjera („proofing“) vaših
dizajnerskih radova veoma važna. „Proofing“ (engleski dokaz, odobrenje)
predstavlja prikaz toga kako će vaš digitalni fajl izgledati u štampanoj
formi.
2. Važnost rezolucije
Kada radite na
internetu, rezolucija nije tako veliki problem. Ali kada je u pitanju štampa,
biće vam potrebne datoteke s vrlo visokom rezolucijom ili će vaši štampani
materijali izgledati mutno, neuredno i nekonzistentno.
Za štampani
materijal, najvažnija mjera na koju treba da obratite pažnju jeste DPI: tačke
po inču. Kao što sugeriše ime, ovo određuje broj tačaka koje će vaš štampač
napraviti na kvadratnom inču vaše štampane stranice.
Najbolje je da
uradite podešavanje vašeg softvera na maksimalni
DPI od 300. Nema nikakve koristi od toga da postavljate više cifre, jer će
to samo povećati vašu datoteku i otežati rad. Također, imajte na umu da se DPI ne smije miješati sa vrijednošću PPI
(pikseli po inču), mjerom koja se odnosi na gustinu tačaka u kvadratnom inču
ekrana, i stoga se koristi za digitalni dizajn, a ne za dizajn štampanih
materijala.
3. Kako se vaš dizajn skalira
Kada pogledate vaš
dizajn na ekranu, možda će izgledati savršeno. Ali ako će biti štampan na
mnogo većom formatu (kao što je poster ili bilbord) ili u mnogo manjem formatu
(kao što je vizitkarta), potrebno je da razmislite o tome kako će različiti
elementi vašeg dizajna biti skalirani.
Jedan od
najvažnijih aspekata jeste tipografija. Dakle, kako biste se uvjerili da je
tekst na vizitkarti čitljiv, na primjer, najbolje je da izbjegnete slabašne i
tanke fontove. Također, ne koristite malu veličinu fonta koju ljudi neće moći
da čitaju kada se štampa.
Još jedan problem
sa skaliranjem vašeg dizajna nastupa kada se slike štampaju u velikim
formatima. Ako su u pitanju rasterske
slike, morate da obezbjedite dovoljno veliku rezoluciju da biste izbjegli
zamućenje slike (u računarskoj grafici, raster ili bitmapa je struktura
podataka predstavljena u pravougaonoj mreži piksela, to jest obojenih tačaka,
vidljivih pomoću monitora, odštampanih na papiru, ili prikazanih na nekom
drugom mediju). Ali vektorske slike ne
bi trebalo da prouzrokuju problem, jer su one u prirodi beskrajno skalabilne.
4. Zašto je važan „blid“
Način na koji
štampač presjeca papir nije egzaktna nauka, tako da bi trebalo da uvijek ostavite malo prostora oko ivica
svog dizajna kao mjesto za grešku. Ovo se zove „blid“ (bleed), a svaki
dobar softver za dizajn će sadržati vodiče koji će vam pokazati gdje blid
počinje i gdje se završava.
Različiti štampači
će zahtjevati različite količine blida, tako da uvijek treba da zatražite od
vaše kompanije za štampanje da vam to kaže (ili provjerite sopstvena
podešavanja štampača ako koristite svoju mašinu).
5. Ponovo provjerite greške
Ovo zvuči kao
suvišan savjet, ali zaista je potrebno da se iznova naglašava: jedna od
najgorih stvari koje možete da dozvolite pri štampanju vašeg dizajna u fizičkom
obliku jesu glupe greške. Jer, za razliku od interneta, na štampanom materijalu
ne možete da se vratite da biste ih ispravili.
Ako nešto nije u
redu, jednostavno ste bacili novac. Očigledno je da treba da provjerite
pravopis u svom radu, ali i ako koristite neki od alata za provjeru pravopisa,
odnosno takozvani „spellcheck“, treba da znate da će on otkriti samo 75 posto
(ako ne i manje) grešaka. On neće primjetiti mnoge gramatičke greške, neće
primjetiti da li ste pogriješili ime kompanije ili neko vlastito ime i neće
znati da li ste koristili pogrešnu zamjenicu – kao na primjer ako ste koristili
„ti” kada je trebalo da koristite „vi“ i tako dalje.
Povrh toga,
gramatika i greške u kucanju nisu jedine greške koje mogu uništiti štampane
materijale. Morate pažljivo da provjerite interpunkciju, znakove i slično.
Ukratko, da biste bili što sigurniji najbolje je da neko osim vas provjeri još
jednom sve te detalje prije nego što odu u štampu.
Ovo su samo osnove
onoga što treba znati o štampanju dizajna. Ako želite da saznate više o
grafičkom dizajnu, to možete da uradite ako izaberete profesionalnu obuku za certifikovanog grafičkog dizajnera.