Umranje je poprilično skupa rabota, a u BiH poprima dramatične razlike, jer kao i u životu, i u smrti Srbi, Bošnjaci i Hrvati, ostadoše “različiti”. Ovaj put zbog cijene koja se plaća za “vječno počivalište”.
Tako je ukop u Banjaluci na pravoslavnom groblju najskuplji. Mjesta ima samo na novom groblju u Vrbanji, a cijena same parcele je oko 1.000 maraka, dok uređeno grobno mjesto košta oko 1.400 maraka, porodična grobnica 3.980 maraka sa PDV-om.
Međutim, cijene su daleko veće za one koji se odluče na crnom tržištu kupiti “bolje” lokacije.
“Groblje ‘Sveti Pantelija’, Borik, Banjaluka. Na prodaju grobno mjesto, cijena 12.000 maraka”, samo je jedan od oglasa objavljenom na internetu.
Grobnom mjestu treba dodati i ostale troškove sahrane- kovčeg čija cijena se kreće od 200 maraka pa naviše, zatim troškove prevoza, kapele, ukopa, novca koji se daje svešteniku, te troškove hrane i piće za “pokoj” duše preminulog, što i u najskromnijem aranžmanu, uveliko premašuje iznos 1000 maraka.
Ako ste, pak u Banjaluci član Islamske zajednice BiH sahrana će biti dosta jeftinija. Grobno mjesto se rezerviše, obilježi, a Islamskoj zajednici se godišnje plaća članarina u iznosu od 50 maraka godišnje, tako da na kraju sva oprema, ukop i sve ostalo košta od 350 do 500 KM. Dodajmo ovoj sumi i troškove vjerskog obreda odnosno dženazu koja se plaća par stotina maraka.
I na kraju u Banjaluci je najjeftinije umrijeti kao katolik.
Naime Katoličko pogrebno društvo Sveti Marko u Banjaluci za svoje članove plaća skoro sve
• Kopanje i zagrtanje rake
• Prijevoz na teritoriji Banja Luke
• Vjerski obred sa Svetom misom zadušnicom
• Upotreba mrtvačnice na groblju
• Pogrebna glazba pri sahrani
• Posluga pri sahrani
Članovima porodice preminulog ostaje da plate jedino pogrebni sanduk.
Ipak član je za života dužan plaćati članarinu u iznosu od 25 maraka godišnje, dok se cijena učlanjenja dobija množenjem broja godina lica za koje je grobno mjesto namijenjeno sa brojem 12.