Svako šesto domaćinstvo u BiH je siromašno. Postojeći sistem socijalne zaštite ne doprinosi smanjenju siromaštva u BiH, pa stoga ne čudi da je proces emigracije postao jedan od najvažnijih društvenoekonomskih izazova sa kojima se suočava BiH, stoji u Izvještaju o razvoju BiH u 2016. godini koji je objavila Direkcija za ekonomsko planiranje BiH (DEP BIH).
Siromaštvo, obrazovanje i zdravstvo
Breme siromaštva, nadalje se navodi, naročito pogađa mlade koji pripadaju marginalizovanim grupama: izbjeglice, raseljene, osobe sa invaliditetom, mlade romske nacionalnosti, te nezaposlene, mnogočlane porodice, djecu i samohrane roditelje. Mlade žene su češće izložene opasnosti od siromaštva, posebno one koje su izložene nasilju i samohrane majke. Siromaštvo je rasprostranjenije među ruralnim stanovništvom.
“Stopa siromaštva najveća je kod domaćinstava s troje i više djece i iznosi 19,7 posto, dok je 24,5 posto, stopa siromaštva kod bračnih parova koji žive s djecom i drugim srodnicima u istom domaćinstvu, te 20,4 posto kod samohranih roditelja sa drugim srodnicima” navode iz DEP-a.
Jedan od faktora socijalne isključenosti jeste finansijska dostupnost obrazovanju. Stopa upisa djece iz siromašnih porodica u srednje škole mnogo je niža od prosjeka. Nadalje, učenici koji ne nastave pohađati srednju školu se nakon završetka osnovne škole nalaze u riziku od siromaštva (57 posto posto ih je u kategoriji siromašnih).
U izvještaju je navedeno i da je pristup zdravstvenim uslugama otežan jer su kapaciteti medicinskog kadra znatno manji od EU prosjeka što onemogućava adekvatan i pravovremen pristup pacijentu. Oko 15 posto stanovništva BiH nema javno zdravstveno osiguranje.
Makroekonomska (ne)stabilnost
Izvještaj se dotakao i ekonomske situacije u BiH i prema podacima koje su naveli tokom 2016. godine BiH je ostvarila rast bruto domaćeg proizvoda od 3 posto što je nepromjenjena stopa rasta u odnosu na 2015. godinu. To je, nadalje se navodi, imao uticaja na blagi rast zaposlenosti i smanjenje stope nezaposlenosti koja je i dalje među najvećim u regiji.
Prema njihovoj ocjeni, opšti nivo cijena u zemlji je ostao stabilan, a vanjskotrgovinski bilans se poboljšao. Međutim, robni deficit od 7,2 milijarde KM u platnom bilansu čini oko 24 posto BDP-a i ukazuje na problem konkurentnosti ekonomije BiH. Također, strane direktne investicije u BiH se i dalje smanjuju.
“Prema Globalnom indeksu konkurentnosti za 2016/2017. godinu BiH, za razliku od prethodnih godina, nije zabilježila znatne promjene u svom rangiranju jer je dospjela na 107. mjesto od 138 zemalja (u 2015. godini je bila na 111. mjestu od 140 zemalja)”, ističu iz direkcije.
Prema njihovom mišljenju, niska konkurentnost BiH ekonomije ima svoje korijene u niskom obuhvatu obrazovanjem i obrazovnom sistemu koji ne priprema adekvatno kadrove za moderno tržište rada.
U 2016. godini svega deset posto radno sposobnog stanovništva ima više ili visoko obrazovanje, dok procenat radnosposobnog stanovništva sa završenom srednjom školom iznosi 52,1 posto. Obrazovni sistem u BiH nije inkluzivnog karaktera i ne pridaje mu se značaj koji mu je odgovarajući, iako predstavlja veoma važan stub u pristupu socijalnoj uključenosti i obrazovanju u EU.
Da bi Bosna i Hercegovina adekvatno odgovorila na izazove prilagođavanja Europskoj uniji, te da bi se osiguralo učinkovitije i djelotvornije pružanje usluga građanima, iz DEP BiH ističu kako javna uprava u BiH mora poboljšati saradnju i transparentnost između svih nivoa vlasti, ujednačiti sistem planiranja i uskladiti ga sa financijskim okvirom.
