Nije poznato kada možemo da očekujemo prve rezultate rada tog štaba.
Do tada situacija na tržištu meda ostaje nepromijenjena. Mi smo
istraživali ko je odgovoran što potrošači umjesto jednog od najzdravijih
prehrambenih proizvoda, u organizam unose njegovu nezdravu verziju.
Kukolj
u žitu – isto što i kukuruzni skrob u medu. Prema tvrdnjama pčelara
blizu 90 posto meda na našem tržištu zapravo je falsifikat.
“Imamo
proizvođače koji falsifikuju med na taj način što u njemu nema nijednog
grama meda i to je totalni falsifikat, a imamo i proizvođače koji
miješaju med sa raznim vrstama šećera”, navodi Rodoljub Živanović iz Saveza pčelarskih organizacija Srbije.
Takav
med jedemo u Srbiji, a onaj koji izvozimo je vrhunskog kvaliteta.
Pčelari kažu da su standardi mjerenja kvaliteta prilikom izvoza mnogo
striktniji i da je nemoguće izvesti med koji “nije med”.
“Naša
djeca jedu kukuruzni sirup ili neki drugi proizvod koji nije med, a
naziva se medom, dok recimo njemačka ili belgijska djeca jedu pravi,
čisti srpski med”, navodi Živanović.
Glavnog krivca vidi u
neadekvatnom inspekcijskom nadzoru. Međutim, iz veterinarske inspekcije
poručuju da su njihove kontrole u prethodnih godinu dana dale drugačije
rezulate.
- 249 uzoraka je poslato na analizu,
- 73 uzorka odstupa od kriterijuma kvaliteta
- Stavljeno je van predmeta i poništeno 22.301 kg meda,
- Podnijeto je pet prijava za privredne prestupe
- Podnijeto 30 prijava za prekršajne prestupe
Kazne za distribuciju lažnog meda za privredne prestupe iznose do tri miliona, a za prekršaje do 300 hiljada dinara.
“Ja
o nekim brojkama 10 posto, 90 posto ne bi govorio, ali svako ko med
stavlja u promet je odgovoran. Mi smo državni službenici i imamo
kapacitet koje imamo i pokrivamo sa tim područje Republike Srbije”, naveo je Dušan Ljuština iz Veterinarske inspekcije.
Prema pravilniku o kvalitetu meda iz 2015. definisana je i kategorija takozvanog pekarskog meda, koji ima izmijenjena svojstva.
Nalazi
se u prometu i kao takav mora biti deklasiran. Mora biti deklarisan kao
pekarski med i pored toga mora i pored deklaracije mora biti naglašeno
da je med za kuhanje i pečenje. Svaka druga pojava takvog meda u prometu
dovodi potrošače u zabludu i do neovlaštenog bogaćenja onog ko to pušta
u promet, kaže Ljuština.
Prava potrošača su jasna – jedno od njih
je i pravo na informisanost, odnosno zaštitu od netačnih oznaka na
proizvodu koje ih mogu dovesti u zabludu, a pravo na sigurnost
podrazumijeva zaštitu od proizvoda štetnih po zdravlje. Prodajom lažnog
meda ta prava godinama se krše.