Ipak, ono što najviše zanima one koji žive u BiH jeste, može li slučaj Katalonije i sve što on nosi sa sobom uticati na dugogodišnje težnje rukovodstva Republike Srpske za osamostaljenjem.
Iako je glavni zagovornik samostalnosti RS, njen predsjednik Milorad Dodik nedavno odustao od raspisivanja najavljenog referenduma o nezavisnosti, ova priča je, kako se navodi, samo pomjerena za neke drugo vrijeme u kojem će postojati bolje međunarodne prilike za otcjepljenje.
Da li će potez Katalonaca i njihova eventualna secesija biti početak izmjene međunarodnog prava i stvaranja uslova za stvaranje nekih novih država u Evropi razgovarali smo sa Željkom Budimirom, stručnjakom za međunarodne odnose na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci.
On tvrdi da je, kada govorimo o međunarodnoj zajednici, za sada teško povezati ono što se dešava u Španiji i eventualnih aspiracija pojedinih regija i entiteta na ovim prostorima. Prema njegovim riječima, Međunarodna zajednica ne tretira isto slučajeve koji se dešavaju u Kataloniji, Zapadnoj Evropi i ono što se dešava ovdje.
“Svaki slučaj koji se dešavao na prostoru bivše Jugoslavije bio je sui generis, odnosno jedinstven slučaj. To smo mogli da vidimo na primjerima Republike Srpske Krajine, Republike Srpske, Kosova… Tako da, sve zavisi od toga ko tumači određena pitanja. E sad, da li Republika Srpska, kao jedna od strana može da te presedane, odnosno procese tumači u svoju korist, to je druga stvar. Za to treba i strpljenja i elita i strategija koja će jasno da odredi ciljeve. Da li je to čuvanje autonomije pod svaku cijenu ili nezavisnost, te da se onda djeluje u skladu sa tim. Ipak, ovdje ne postoji nikakva strategija, već samo određene politike koje sprovode neke partije”, navodi Budimir.
Zanimljivo je da su odmah po održavanju referendum u kataloniji i jednostranom proglašenju nezavisnosti, mnogi svjetski mediji radeći analize o eventualnim procesima koji bi mogli slijediti put Katalonije naveli upravu Republiku Srpsku, odnosno BiH, kao jedno od mgućih žarišta na kojima bi se vodila sljedeća borba za nezavisnost.
Ono što je dodatno interesantno, jeste činjenica da vlast RS već odavno naglašava da će dalje korake po pitanju nezavisnosti poduzimati sljedeći upravo primjer Katalonaca.
Ipak, da je RS daleko od onog što su napravili građani i vlast u Kataloniji navodi i naš sagovornik. On tvri da ovdje ne postoji čak ni nacionalni konsenzus šta je cilj, što je prema njemu jedan od uslova da bi se pokrenula bilo kakva priča o pravljenju nove države.
“Ako nema nacionalnog jedinstva onda se ne može ni iskoristiti ova situacija, koja je dobra za one koji žele samostalnost RS, jer međunarodno pravo zastupa da su sve strane jednake. Tako da, nakon ovog bi se moglo desiti da ne možete drugačije postupati prema RS, ako ste jednu stvar primjenili i dospustili u Škotskoj ili Kataloniji. Ipak, sa aspekta velikih sila ili EU sve na ovim prostorima se tretira kao jedinstven slučaj. Sa druge strane, kako ćete iskoristiti neki proces na međunarodnoj sceni i na neki način mijenjati međunarodno pravo zavisi od samih ljudi koji vode neku regiju ili entitet u ovom slučaju, ali i od građana. U tom kontekstu je bitno sa strane RS da ima strategiju ako želi nešto da mijenja po pitanju svog statusa. I tek tad, kad postoji strategija vi možete da tumačite neke procese koji se dešavaju na drugom mjestu, pa i analogno primjenjivati i na situaciju ovdje”, navodi Budimir.
Tako da, ukoliko oni koji vode RS žele istinski da iskoriste trenutak moraju potpuno da mijenjaju politiku. Ipak, da li je dovoljno samo promjeniti politiku?
“Ovo vrijeme je na strani onih koji žele regionalizacije, otcijepljenja, autonomiju… i sve zavisi od nas koji živimo ovdje. Regionalizmi postaju trenutno top tema u Evropi. Uzmite sjever Italije koji traži bolji tretman u državi, slučaj Baskije. Imali smo referendum u Škotskoj, samo što nije prošao kako se očekivalo. Pa, onda imamo i Južni Tirol, zatim Bavarsku. Sve je to povezano sa krizom identiteta, jer taj širi identitet koji je postojao ranije, a vezan je za nacionalnu ideju oslabio. Šta će to značiti za Republiku Srpsku i nas koji živimo u njoj zavisi kakvu će političku strategiju napraviti elite ovdje i kako ćemo se odrediti prema budućnosti.
Definitivno je da, sa aspekta međunarodnog prava neće se moći uskratiti pravo jednom entitetu kao što je RS da traži ispunjenje ljudskih prava koja su dobili Katalonci. Prosto će to biti nemoguće. Ipak, sve ima efekta samo kad postoji nacionalni stav, odnosno sve zavisi od opšteg raspoloženja naroda. U Kataloniji se dešavao narod. Nisu to uradile samo političke elite. Narod se, na onaj način kako se desio u Kataloniji, neće desiti ako vas pozove neki političar. Mi smo vidjeli da je raspoloženje, pitanje identiteta, pitanje kulture, pitanje ekonomskog standarda kod tih ljudi na nekom drugom nivou i da oni hoće da ostvare neko svoje pravo. Tako da, to je važnije nego šta neki političar misli o određenoj stvari. Ono oko čega nema spora i što je zajednički imenitilj jeste da većina građana RS ne želi da se dalje derogira politička autonomija entiteta, a sad da li se ima snage za nešto više to je pitanje nacionalnog jedinstva kojeg trenutno nema”, zaključio je Budimir.