Cuisnieri su naselili Quéménès prije deset godina, a sad Agencija za
zaštitu obale (Conservatoire du Littoral) traži nove volontere za
jedinstveni eksperiment, piše BBC.
Radi se o kilometar i pol dugačkom otoku u arhilepagu Molène u Bretanji
koji je ujedno i dom tuljana, galebova, zečeva i stada crnih ovaca.
Nakon
što je na otoku stoljećima netko živio, posljednji vlasnici odselili su
s Quéménèsa prije 25 godina. Otok je postao vlasništvo države, no nisu
htjeli izgraditi prirodni rezervat, već su odlučili angažirati nekoga
tko će održati otok ‘živim’. Kako im je primarna ideja bila da farma
nastavi s proizvodnjom, 2007. godine ondje su doselili David i Soizic.
Dobili su priliku živjeti na napuštenom otoku i živjeti od prirodnih
bogastava, okruženi netaknutom prirodom. Nakon deset godina njihova se
obitelj proširila pa sad smatraju da djeci Chloé i Julesu treba blizina škole.
Vlada već razmatra 20 kandidata koji bi ih zamijenili, a sretni nasljednici bit će odabrani kroz sljedećih nekoliko tjedana.
‘Da
smo slušali savjete drugih, nikad ne bismo došli ovdje prije deset
godina. Ovo je bio najbolji izbor koji smo mogli napraviti i pokazao se
kao prekrasna avantura. Razvili smo farmu u uspješan biznis. Podigli smo
obitelj. Ovo je bio nezaboravan period našeg života’, rekao je David.
Glavni uvjet života na idiličnom otoku je da par mora sam zaraditi
za život. Zato su tijekom godina počeli uzgajati posebnu sortu krumpira
koji prodaju preko interneta. Osim toga, imaju kuću za goste koju
iznajmljuju šest mjeseci godišnje te skupljaju jestivu morsku travu.
Drugi uvjet bio je isključivo korištenje resursa koji su dostupni na
otoku. Zato struju dobivaju od solarnih ploča i vjetroagregata, a vodu
skupljaju u bunaru.
‘Dokazali smo da je moguće voditi normalan, moderan život samo uz
pomoć onoga što nam je priroda dala. Imamo sve elektronske aparate koji
nam trebaju, uključujući i mali električni auto kojim se vozimo po
otoku’, objašnjava David.
Ispričali su i nekoliko neobičnih dogodovština koje su doživjeli tijekom godina. Prije nekoliko godina Chloé (7) i Jules
(5) pronašli su na plaži kosture. Izbacilo ih je more i na koncu je
zaključeno da se radi o poginulim mornarima. Potom, dok su jedne večeri
šetali otokom, pronašli su veliki balon s porukom. Ispostavilo se da je
par iz Dublina izgubio sina zbog neizlječive genetske bolesti te je ovo
bio njihov način tugovanja. David se javio tom paru i još su i danas u
kontaktu.
Ipak, priznaju da je bilo perioda krize. Primjerice, kad su im
cijeli urod krumpira pojeli zečevi ili kad je Soizic slučajno odrezala
vrh prsta. ‘Nevjerojatno, ali helikopter hitne pomoći stigao je odmah. U
roku od 20 minuta liječnik je bio kraj nje što je vjerojatno brže nego
na kopnu’, priča David i dodaje: ‘Činjenica je da živimo modernim
životima. S farme vidimo kopno i druge nenastanjene otoke. Imamo
internet, stalno nas netko posjećuje. Baš nikad nismo se osjećali
usamljeno!’