Kako su prenijeli neki mediji određeni broj gledalaca napustio je premijeru ovog filma jer su, prema njihovom mišljenju,Srbi u filmu prikazani kao divljaci a mnogi običaji prikazani kao “bosanski”.
Sa projekcije u Banjaluci izašli su predstavnici Udruženja žrtava rata Republike Srpske, koji su naglasili kako se radi o zlonamjernom filmu i velikoj anstisrpskoj propagandi.
Dokumentarni film „KORIDA“ režisera Siniše Vidovića prati više protagonista na njihovom proputovanju kroz fascinantni svijet bosanskih borbi bikova, takozvanih korida.
“Svijet korida je pun mitova i herojskih priča koje prethodno gotovo da i nisu filmski zabilježene” stoji u PROMU za ovaj film.
Režiser dodaje kako se radi o priči o međusobnoj povezanosti među ljudima u BiH. Priču o ljudima koje vežu borbe bikova, priči o ljudima različite vjere, nacije, staleža, zanimanja
Kako nismo bili u mogućnosti da pogledamo film, obratili smo se autoru filma Siniši Vidoviću da nam pojasni svoje viđenje cijele situacije.
Onima koji još nisu upoznati kako je Vidović postao “državni neprijatelj”, pokušaće sam režiser ukratko pojasniti.
“Krajem avgusta upriličio samo banjalučku premijeru mog filma „Korida“, tu na „domaćem“ terenu, u gradu koji iskreno volim, gradu u kom žive moji prijatelji, rodbina i kolege. Radovao sam se toj, za mene, stvarno posebnoj premijeri.Ispostaviće se da je i bila, zaista posebna.Nakon nešto više od pola sata trajanja filma „pukla je bomba“ i grupa ljudi napustila je salu sa izjavama ispred, pomalo čudno, već postavljenih kamera: “ovo je izdaja“, „zlonamjeran film“ ili “uvredljiva antisrpska propaganda“” naveo je Vidović u svom otvorenom pismo koje je objavio na FB stranici filma.
I tako je Vidović, u pola sata, umjesto u rubrici “Kultura” osvanuo na naslovnim stranama.
On kaže da nije određeni broj gledalaca napustio premijeru filma već da se radilo o sedam gledalaca (7), dok ih je tri stotine ostalo u sali.
“Njihove ovacije, nažalost, pale su u drugi plan, a, eto, niko od njih nije imao stav o propagandi bilo koje vrste” izjavio je Vidović
„Odličan film, ja sam sa Grmeča i upoznat sam s koridama. Odličan film, sjajna priča“, „Sjajno je sve uklopljeno, spojeno, svaka čast“…., izjave su gledalaca nakon odgledanog filma. Ipak, pozitivne kritike pale su u sjenku.
Ne zamjeram ja nikome, a nisam ni ljut. Iako se bavim filmovima i filmskim pričama, ovakav scenario mi ne bi pao na pamet, ali neki režiseri, režiraju i van filma.
“Namjera mi nije bila, da bilo koga uvrijedim, pogotovo ne predstavnike Udruženja koji su prisustvovali projekciji. Nadam da će oni koji su napustili projekciju filma, jednom do kraja pogledati film i da ćemo, možda i zajedno diskutovati o njemu.Jer, kritike jesu dobrodošle, ali etiketiranja ne. Cijenim različita mišljenja i različite stavove i cijenim da je za nekog film dobar, dok je za nekoga loš. Ovo drugo će pogoditi moju sujetu, ali ne i moju ličnost” kaže Siniša Vidović.
Ono što ga , kaže, pogađa jeste projektovana “slika o njemu, slika nekog srbomrsca, čovjeka kojeg su finansirali Austrijanci. Međutim, film postoji, on je tu i ko ga pogleda (do kraja) tom će i biti jasno o kakvim izmišljotinama i lažima se radi”
Na gledaocima je da donesu svoj sud.
“Uz pomoć ovakvih naslova koji su gore navedeni budi se i međunacionalna netrpeljivost, a ja jesam patriota. Volim svoj narod, tradiciju i običaje, ali druge ne mrzim. Ima jedna scena u mom filmu koja paše uz ovu temu, gdje jedan profesor (da, ima i profesora u filmu) kaže zanimljivu tezu: „Nije to nacionalizam. Nacionalizam je kad voliš svoju naciju, ali ne mrziš druge. Ali ako ti voliš svoje, a mrziš druge, onda je to nesto drugo, što ima svoju definiciju.“ kaže režiser filma Korida.
Dodaje kako “Korida” nije pro-srpski, pro-hrvatski ili pro-bošnjački film. Dozvoliću sebi da kopiram termin koji je Srđan Golubović koristio za svoj film „Krugovi“ i reći ću da je moj film kao njegov: „proljudski“.
“Ako ima nešto da je „anti” u mom filmu, onda to jedino može da bude „anti-mržnja“ naglašava on.
Moj film nije propaganda, već sedam godina rada, odvojenosti od porodice, stotine sati razgovora s ljudima koji su koridama posvetili život, desetine sedmica snimanja, godinu dana montiranja itd. Ovo jeste sedam godina mog života, i bez obzira na sve, djelo iza kog, zajedno sa svojim saradnicima, stojim.
Siniša za BUKU kaže kako jee u prvom momentu bio dosta iznenadjen, jer mu nije bilo jasno zašto nekoliko ljudi izlazi iz sale, ali opet i to je OK, ljudima se ne sviđa film, moraju negdje ići, imaju pametnijih stvari za raditi…. Sve razumijem.
“Ali kada sam nakon projekcije čuo novinarsko pitanje o „antisrpskoj temi“ i informaciju kako su to bile izjave ljudi koji su izašli na početku filma, pa bio sa, u najmanju ruku, iznenađen, a nakon tog, iskren da budem, I prilično ogorčen . Neistina je jedina stvar koju ne podnosim, a na kraju krajeva I ne razumijem. Sada sam se smirio, jer kada vam se stotine ljudi javljaju, što lično, telefonom, mailom ili preko društvenih mreža da vam pruže svoju podršku onda se prosto morate izdići iznad plasirane situacije. Mislim da sam uspio i hvala svima na, zaista, ogromnoj podršci” kaže on za BUKU.
Inače film je obišao dosta festivala, bio je u regularnoj kino-distribuciji u Austriji, a nedavno je kratka verzija bila prikazana na AlJazerri, pa je, kaže, možda neko unaprijed projektovao sliku o filmu, dok ga film kao film, očito nije posebno interesovao.
Autor filma kaže kako u potpunosti razumije da postoje osobe koje su doživjele ružne i teške stvari u ratu i s njima se iskreno suosjeća.
“I moja familija je preživjela ružne događaje, ali to nije put kojim želim da idem, ne put nazad, jer ja nikada ne idem unazad, samo naprijed. Korak, po korak, ma koliko taj korak bio mali. Ipak, razumijem i da nisu svi jednako otvoreni prema nekim temama kao što je „ Suživot“, što I jeste jedna od tema vodilja ovog filma, ali ne slažem se da se je moj film antisrpski. On nije anti – bilo šta. Zaista ne želim da ulazim u detalje Ili da se branim od takvih optužbi.” posebno ističe Vidović.
Jednostavno, tvrdi, neki poruku filma nisu shvatili, a možda je i ne žele shvatiti. I to je legitimno pravo pojedinca. Svako ima svoje mišljenje i teško je svima udovoljiti.
“Lično se trudim da ispoštujem svakog i ne uvrijedim nikog i iz, iskrenog poštovanja prema tragedijama kroz koje su prošli, ne želim da ulazim u detalje i krenem u neku javnu prepirku sa članovima udruženja. Oni imaju svoje mišljenje I rekli su ga javno, ja imam svoje mišljenje. Film je tu I svi će uskoro imati mogućnost da pogledaju na više web-portala. Mislim da je to dovoljno”
I pored svega što se dogodilo kaže da se osjeća sigurno.
“Ne zaboravimo, sedam ljudi je napustilo projekciju, ali ih je tri stotine ostalo. Potvrdiće vam oni koji su bili prisutni, gromoglasni aplauz kojim su mene i glavne aktere dočekali nakon projekcije, ovacije…. To je za mene reakcija banjalučke publike. Ali, nažalost, takvi naslovi uglavnom idu u odjeljak Kultura, dok naslovnice često pravi manjina” rekao je Vidović u izjavi za BUKU.
Njegov nastavak rada i prikazivanje filmova u Banjaluci su neupitni.
U Banjaluci ima prijatelje i kolege sa kojima saradjuje. Svi oni, su bili iznenadjeni izvještajima zadnjih dana.
“Ali, Banjaluka je grad koji ja iskreno volim i i nikada ne bih dopustio da nekolicina ugase tu ljubav” zaključuje za kraj.