Dvoje
roditelja dovelo je svojeg devetogodišnjeg sina u bolnicu u Rijeci 5.
kolovoza 2015. godine. Dječak je bio mršav, iscrpljen, s vidno natečenim
vratom. Onkolozi na Kantridi brzo su postavili dijagnozu: ne-Hodgkinov
limfom, ozbiljna bolest čije je širenje potrebno što prije suzbiti
kemoterapijom. Roditelji Viktor Brnobić i Hana Gržetić zahvalili su se
liječnicima i odveli dijete iz bolnice, pozivajući se na pravo na drugo
mišljenje.
Zbog ozbiljnosti dijagnoze, Centar za socijalni rad je
već 14. kolovoza zatražio oduzimanje djeteta roditeljima kako bi bilo
upućeno na liječenje, no roditelji su dobili odgodu nakon što su
predočili dokumente koji dokazuju da će 1. rujna dijete odvesti u
kliniku u Avianu u Italiji po drugo mišljenje. Talijanski liječnici
zaključuju kako se bolest pogoršala i prerasla u leukemiju, te
insistiraju na zadržavanju djeteta, no roditelji ga ponovno odvode.
Talijanska
bolnica obavijestila je KBC Rijeka o postupku roditelja, a riječka
bolnica smjesta je obavijestila Centar za socijalni rad. Odluka o
oduzimanju djeteta donesena je isti dan, no roditelji i dijete su
nestali s adresa na kojima su bili prijavljeni. Policija je pokrenula
potragu, ali bez uspjeha.
Četiri dana kasnije, roditelji koji su
se skrivali u vikendici svojih prijatelja u Gorskom Kotaru, sami su
doveli dijete u riječku bolnicu. Dječakovo stanje se dodatno pogoršalo i
prolazio je kroz tešku agoniju. Preminuo je samo dva sata kasnije.
Slučaj
se danas još uvijek nalazi na sudu, a roditeljima se sudi za grubu
povredu prava djeteta sa smrtnom posljedicom. Otac Viktor tvrdio je kako
je “kemoterapija bojni otrov, biznis koji liječi samo 2,7 posto ljudi u
svijetu, dok 97,3 posto ubija”. Dijete su liječili “prirodnom”
terapijom – sodom bikarbonom – koju je preporučao talijanski riječnik
dr. Tulio Simoncini.
Terapija bivšeg doktora Simoncinija uspjela
je kao i uvijek – usmrtivši pacijenta. Simoncini je zbog svoje metode
liječenja izgubio liječničku licencu, a završio je i u zatvoru zbog
ubojstva iz nehaja. Kemoterapija kod djece s ne-Hodgkinovim limfomom, s
druge strane, dovodi do povlačenja bolesti u čak 90% slučajeva.
Zašto
je priča o obitelji Brnobić još uvijek bitna, dvije godine kasnije? Jer
je dovoljna kratka Google pretraga kako biste otkrili da se članci o
Simoncinijevom čudotvornom lijeku za rak nalaze na brojnim
posjećenim portalima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. I danas
bi se neki roditelj u strahu od kemoterapije mogao odlučiti za
“alternativnu” metodu, koja bi dovela do istog, predvidljivog završetka.
Čudotvorni lijekovi koji ubijaju
Nije
problem samo u bivšem doktoru Simonciniju. Članke s naslovima
“Liječnici su mi rekli da imam najviše šest mjeseci života a onda sam
probao OVO” možemo redovito pronaći na većini portala u regiji.
Popularna je tema ulje kanabisa, ali može se naći i raznih drugih
recepata, od kombinacije voćnih sokova do radikalnih dijeta. Često se
radi o sadržaju prevedenom s Daily Maila ili sličnih “uglednih” portala,
ali katkad bude riječ i o originalnom sadržaju – svjedočanstvo nekog
novinarovog poznanika ili kakve starlete.
U svojem uredničkom radu
često sam se našao u sukobu s kolegama koji objavu takvih članaka
opravdavaju izgovorom: “Mi samo prenosimo nečiju izjavu!” No, ono što
takvim člancima ozbiljno nedostaje je druga strana. Kao mediji prenosimo
pozitivnu priču o nekoj tvari ili receptu, bez ikakvog kritičkog odmaka
ili ograde, a u opremi članka najčešće dodatno ističemo “čudotvornost”
lijeka. Činjenica da tu izjavu stavljamo u navodnike je vrlo slab
pokušaj pranja ruku.
Druga strana u takvim člancima definitivno bi
trebao biti barem jedan liječnik, koji bi upozorio na činjenicu da mi
zapravo ne znamo što je izliječilo tu osobu. Nemamo nikakvu kontrolnu
skupinu, ne znamo što je sve uzimala uz “čudotvorni” lijek ni kakvu je
imala prehranu. A ignoriramo i činjenicu da se u malom postotku
oboljelih bolest povuče sama od sebe. Idealna druga strana u takvim
člancima bili bi deseci ili stotine osoba koje su probale istu terapiju
ali bez uspjeha. No, njihove je izjave nemoguće dobiti. Iz očitih
razloga, nitko neće reći: “Probao sam ulje kanabisa, stanje mi se
pogoršalo i onda sam umro”. Ne znamo koliko je takvih.
Najviše
klikova privlače vijesti koje tvrde kako su otkrile nešto što do sada
nitko nije znao, a u znanosti i medicini to je pravilo još izraženije.
“Einstein je bio u krivu?”, “Otkriven lijek za rak!”, “Cjepiva uzrokuju
autizam!” i brojni slični naslovi čitaju se bolje od “Einstein je i
dalje u pravu”, “Rak i dalje ubija”, “Cjepiva i dalje štite od
smrtonosnih bolesti”.
Kao urednici i novinari, naša je dužnost
voditi računa o kredibilnosti naših izvora, a to znači i zahtijevati
višu razinu dokaza za manje vjerojatne tvrdnje. Ako netko kaže da može
skočiti metar u vis, tu činjenicu ne moramo provjeravati, ali ako netko
kaže da može letjeti očekujem da redakciju napusti kroz prozor prije
nego što ću to objaviti. Problem je u znanosti što brojni novinari ne
znaju što su vjerojatne tvrdnje, a što su nemoguće, pa ih sve prenose
jednako nekritički.
Da li je štetna genetski modifikovana hrana?
Francuski
molekularni biolog Gilles-Eric Seralini objavio je 2012. istraživanje u
kojem je tvrdio kako su laboratorijski štakori dobili tumore od ishrane
GMO kukuruzom. Vijest o istraživanju prenijeli su gotovo svi svjetski
mediji, pa tako i naši u regiji, no gotovo nijedan nije naveo ozbiljne
probleme s tim istraživanjem.
Prvo, rezultat do kojeg je došlo
kosio se sa svim, mnogobrojnim istraživanjima koja su se već bavila tom
temom. U takvim slučajevima važno je napomenuti kako se radi o
nestandardnom rezultatu, te kako ga se treba uzeti s dozom rezerve prije
nego što druga skupina znanstvenika ponovi istraživanje i dobije iste
rezultate. Drugo, novinarima koji su dobili istraživanje na uvid bilo je
zabranjeno konzultirati se sa stručnjacima.
Treće, samo
istraživanje bilo je puno metodoloških pogrešaka – štakori u kontrolnoj
grupi, koje nisu hranili GMO hranom, dobili su više tumora nego štakori
koje su hranili modificiranim kukuruzom. Količina GMO hrane koju su jeli
nije imala nikakve povezanosti s količinom tumora koju su razvili.
Radilo se o jako malom broju štakora, pa je zapravo bilo nemoguće
isčitati bilo kakve pouzdane podatke iz istraživanja, a radilo se o
vrsti štakora koji su inače skloni tumorima pred kraj životnog vijeka.
Seralini
i njegove kolege prekršili su i etička pravila – iako bi životinje
trebalo eutanizirati nakon što razviju tumore, istraživači su pustili da
izrasline narastu do monstruoznih razmjera, kako bi medijima mogli
podijeliti što šokantnije fotografije.
Znanstveni časopis koji je
objavio istraživanje, “Food and Chemical Toxicology”, povukao je
istraživanje sljedeće godine, nakon što su brojni znanstvenici ukazali
na probleme u istraživanju, a nekoliko grupa znanstvenika pokušalo
ponoviti rezultate bez ikakvog uspjeha. No, vjerojatni cilj autora bio
je postignut: u medijima je podignuta nova panika oko genetski
modificiranih organizama.
U izvještavanju o medicini, zdravlju,
genetici i prehrani izrazito je bitan oprez i kredibilnost informacija.
Osobna svjedočanstva, poput onih višestruke prodavačice magle Gwyneth
Paltrow, ne mogu i ne smiju biti prenošena nekritički. Kratak poziv bilo
kojem lokalnom stručnjaku vrlo će brzo razotkriti kako, primjerice,
jaja od žada za vaginalnu uporabu neće “očistiti vašu maternicu” niti
“uravnotežiti vašu razinu hormona”, već mogu dovesti do bakterijske
zaraze vaših intimnih organa.
Pitajte stručnjaka
Ako
pišete o temi u koju se ne razumijete, izrazito je važno upitati
stručnjaka za pojašnjenje i za mišljenje, a kao dodatnu prednost
dobivate i izjave koje možete citirati, a vaš članak više nije
novinarsko ‘preštrikavanje’. Za razliku od sporta ili politike, u
znanosti je znatno lakše naći sugovornike – liječnici razumiju važnost
točnog izvještavanja o zdravstvenim temama, a stručnjaci s drugih polja
redovito rado pričaju o svojem području interesa.
Naše cijelo
moderno društvo zasniva se na tehnologijama za koje možemo zahvaliti
znanstvenom napretku, no većina ljudi danas više ne razumije osnovne
znanstvene temelje koji su do tog napretka doveli. U Hvatskoj samo 57
posto ljudi prihvaća teoriju evolucije – jednu od najviše testiranih i
najbolje dokazanih znanstvenih činjenica. U Bosni i Hercegovini, ta je
brojka pala na zabrinjavajuće nisku razinu od samo 37 posto. U SAD-u,
čak 48 posto ljudi misli kako su sveučilišta loša po državu.
Te su
brojke, i kod nas i u svijetu, često posljedica utjecaja organiziranog
lobiranja i medijskoj kampanji utjecajnih interesnih skupina –
fundamentalistička desnica započela je bitku protiv teorije evolucije u
Americi, koja se kroz razne vjerske udruge i organizacije proširila i do
Balkana. Borba protiv činjenica o globalnom zatopljenju započela je
kroz lobiranje naftne industrije, koja je donirala milijune političarima
i znanstvenicima koji bi provodili istraživanja s ciljem dovođenja
klimatskih promjena u sumnju.
S druge strane, borba protiv cjepiva
započela je lažiranim istraživanjem koje je za cilj imalo profitiranje
na tužbama, a proširilo se kroz paniku na društvenim mrežama i kroz
medije koji su nekritički prenosili osobna svjedočanstva, umjesto
empirijski potvrđenih podataka stručnjaka. Danas ju predvode ljudi koji
većinom iskreno vjeruju u štetnost cijepljenja, no nitko od njih nije
svjestan humanitarne tragedije koja bi mogla nastati kada bi se
cijepljenje obustavilo.
Slično je i s medijskim ratom protiv
genetski modificirane hrane – štogod itko mislio o njoj na osobnoj
razini, činjenica je da za sad ne postoje pouzdana istraživanja koja bi
dokazala njenu štetnost. Iako su tvrtke koje ju proizvode na lošem
glasu, kao i farmakološke tvrtke koje proizvode cjepiva, i to s
razlogom, nemamo razloga vjerovati da je njihov proizvod štetan –
prvenstveno zato jer ga testiraju i neovisni laboratoriji, koje
financiraju vlade, sveučilišta, agencije i neprofitne udruge.
Naša
je obaveza kao novinara ne izvještavati emotivno, već racionalno, i ne
prenositi dramatična svjedočanstva već utemeljena mišljenja stručnjaka.
Naš je posao prenijeti čitateljima informacije koje su po njih
potencijalno bitne ili zanimljive, temeljene na činjenicama. U znanosti
to znači samo jedno – istraživanja koja su pregledali drugi stručnjaci u
tom polju.
Iako je osobno mišljenje stručnjaka u nekom polju
vrijednije od mojeg ili vašeg osobnog mišljenja, ipak je to samo osobno
mišljenje. Ni među stručnjacima ne postoji konsenzus oko svih tema, ali
svi će priznati rezultate višestruko ponovljenog istraživanja. Nažalost,
dok kontroverzan rezultat postane općeprihvaćen, više nije vijest, dok
će vijest biti svako istraživanje koje je pokazalo nešto neočekivano.
Posumnjajte u istinitost informacija
Fellacio sprječava
rak dojke. GMO hrana uzrokuje masivne tumore. Samo jedna tableta
Ecstasyja prouzročit će trajne rupe u mozgu. Sve tri vijesti objavljene
su u nekim od najvećih svjetskih medija, a temeljile su se na
znanstvenom istraživanju.
Istraživanje o fellaciu i raku
dojke bilo je praktična šala – lažni tekst koji je u formi priopćenja
poslan brojnim novinskim redakcijama, čak je uključivao i citate doktora
Lictepeena i B.J. Soonera. Prenijeli su ga kao ozbiljnu vijest i CNN i
Associated Press, bez da je itko i googlao imena liječnika.
Istraživanje o masivnim tumorima je povučeno iz razloga koje smo već
naveli, a istraživanje o Ecstasyju je povučeno nakon što je otkriveno
kako je laboratorij, kojeg je financirala agencija za borbu protiv
droge, koristio krivu drogu u ispitivanju.
U sva tri slučaja,
novinarima se trebao upaliti alarm u glavi – masivne tumore sigurno bi
već primijetili na životinjama, a popularne party destinacije poput
Berlina i Amsterdama bile bi pune ljudi s rupama u mozgovima.
Provjerite nevjerovatne informacije
Ako
je informacija koju smo dobili izrazito nevjerojatna, ako se čini
prestrašna ili predobra da bi bila istinita, dužni smo ju provjeriti
temeljitije. Čak i ako su istraživanje proveli stručnjaci koji stvarno
postoje, ako su imali dobru metodologiju i ako ih ne financira netko tko
ima koristi od određenog rezultata, još uvijek trebamo biti oprezni i
dati do znanja čitateljima da je prvo istraživanje tek putokaz – nešto
što treba dodatno istražiti, koliko god obećavalo čuda ili prijetilo
katastrofom. Velika većina takvih istraživanja na kraju završe
zaboravljena, nakon što su brojni drugi stručnjaci pokušali istu stvar a
dobili sasvim drugačiji rezultat. Ni to, nažalost, više neće biti
vijest.
Dok je kod medicine i zdravlja najveći problem prenijeti
točnu informaciju, problem s istraživanjima iz fizike i kozmologije je
što je za takve vijesti teško zainteresirati javnost, koja se najčešće
pita “dobro, a zašto je ovo meni bitno?”. Otkriće nove čestice na
Velikom hadronskom sudaraču u CERN-u za prosječnog čitatelja u pravilu
ne znači ama baš ništa.
U komentarima ispod članaka redovito se
može pročitati izjave poput: “S ovim smo mogli nahraniti gladne u
Africi” ili “Zašto te novce nismo iskoristili za liječenje raka?”. Ono
što je bitno naglasiti je da su mehanizmi fizike temelj svih drugih
znanosti. I biologija i genetika i medicina ovise o fizikalnim
procesima. Kako smo, kao čovječanstvo, razvijali sve dublje
razumijevanje fizike, tako smo dolazili i do razumijevanja osnovnih
procesa drugih znanosti.
Sav život na zemlji ovisi o fotosintezi.
Iako je fotosinteza biološki proces, nemoguće ga je razumjeti bez
shvaćanja fizike atoma. Ono što ne razumijemo, ne možemo ni kopirati, ni
popraviti ni poboljšati.
“Zašto su nam bitni ti atomi?”, pitali
su se čitatelji novina početkom prošlog stoljeća, prije nego što su
počele padati atomske bombe. “Zašto nam je bitna ta kvantna fizika”,
pitali su se ljudi sredinom prošlog stoljeća, prije nego što smo dobili
lasere, magnetsku rezonancu, satelitsku navigaciju i mnoga druga čuda
modernog svijeta.
Informirajte o onome što je dokazano
Cilj
fizike je razumjeti prirodne zakone, što ne dovodi samo do budućih
tehnologija, već za sobom povlači i filozofska pitanja – koje je naše
mjesto u svemiru? Od trenutka kada smo doznali da se Sunce ne okreće oko
Zemlje pa do danas, fizika nam govori gdje smo, tko smo, što smo, kada
smo i kako smo, a na filozofiji i religiji je da odgovori na pitanje
“zašto”?
Otkriće Higgsovog bozona na CERN-u prije pet godina
otkrilo nam je da je do sada najpotpunija teorija o prirodi sila i
materije u svemiru – Standardni model – točna. Oni čiji je posao
pokušavati razumjeti kako sve oko nas funkcionira dobili su golemi
putokaz koji im je rekao “DOBAR SMJER!”. Istovremeno, otkrili smo
mehanizam koji svemu što postoji daje masu – ako ćemo ikada naučiti
manipulirati tim mehanizmom, na bilo koji način, pred nama je era koja
bi se jučer doimala poput čiste magije.
Na drugoj skali fizike, onoj kozmološkoj, traga se za pitanjima koja bi mogla biti ključna za očuvanje ljudskog roda. Ima li planeta izvan Sunčevog sustava
je pitanje koje nam govori hoćemo li imati gdje pobjeći jednom kada
Zemlja više ne bude nastanjiva. Postoje stotine potencijalnih katastrofa
koje bi u trenu mogle izbrisati sve što smo ikada postigli, i jedina je
zaštita ljudskog roda protiv njih da ne budemo svi na istom mjestu u
isto vrijeme.
Pitanje ima li inteligentnog života izvan Zemlje
nije samo filozofsko već nam i govori kolike su naše šanse za
preživljavanje – znamo da postoje milijarde drugih planeta, mnoge u
nastanjivom području oko svojih zvijezda, no za sada nismo našli nikakve
tragove drugih civilizacija. Jedna od najozbiljnijih teorija zašto ih
nema je da jednostavno ne traju dugo – život na Zemlji postoji već
milijardama godina, dok letimo u svemir tek nešto više od pola stoljeća.
Možda su civilizacije poput naše samo trenutni bljeskovi u životu
svemira, zasjaju na kratko i potom se ugase. Ako bismo saznali kako i
zašto nestaju, možda bismo znali spriječiti vlastito izumiranje.
Svako
novo otkriće, u svakog grani znanosti, potencijalno može biti
zanimljivo, jer svako od njih obećava da će nam se životi jedan dan
promijeniti na bolje – ili bi moglo biti manje lošeg, ili više dobrog,
ili oboje.
Zadaća znanstvenih novinara je informirati ljude o
onome što je dokazano, kako bi se zaštitili od stvarnih opasnosti koje
im prijete, kako bi se bolje pripremili za promjene, ili kako bi potakli
političare da ih provedu. Ako se dovoljno ljudi kvalitetno informira,
možda ćemo te promjene jednom i dočekati.