Vrući ljetni dani u Međugorju ne sprječavaju hodočasnike da i na 40
stupnjeva Celzijevih obilaze crkvu, mole se pred kipom Gospe ispred
mjesne crkve i na brdu ukazanja, brišu tajanstvene suze na velikom, šest
metara visokom, brončanom kipu Uskrslog Isusa, vjerujući u njihovu
čudesnu moć ozdravljenja.
Ipak, posjetitelji navikli na česte
gužve ne mogu, a da na zamijete da gužvi ovih dana u ovom hercegovačkom
mjestu skoro da i nema. Ali, to nije i povod za zabrinutost, barem ne
lokalnog konobara Roberta koji radi u restoranu u neposrednoj blizini
mjesne, međugorske Crkve sv. Jakova. “Ovo je vrijeme uobičajeno
bez većih gužvi, velike su vrućine. Ali tek sada očekujemo brojne
hodočasnike jer uskoro će Festival mladih, pa onda dolazi ‘ferragosto’ i
očekujemo povećan dolazak Talijana, pa onda i Amerikanaca. Ljudi će
dolaziti, što god bude”, kaže on za DW.
No,
ni on, kao ni nekoliko prodavačica u suvenirnicama nisu bile
raspoložene za bilo kakav razgovor s novinarima, a kamoli
fotografiranje. Stotine suvenirnica željno čekaju gušće hodočasničke
kolone, izlažući bogatu raznolikost, od malenog medaljona Gospe od pola
eura do krunica, knjiga, fotografija, kipova, vjerskih narukvica, do čak
igračkica Mickey Mousea i odjeće.
‘Uvijek ću vjerovati i dolaziti u Međugorje’
Među
hodočasnicima u Međugorje je Vesna Čović, Mostarka sa zagrebačkom
adresom. Ona je u Međugorje došla sa svojom kćerkom Lanom Oleč, zetom
Elonom i unukom Leonom. Na pitanje zašto je došla u Međugorje ona za DW
kaže: “Vidite ovaj mir i tišinu? Ovdje osjećam mir, spokoj i pronalazimo ljubav i zajedništvo. I ovdje ću dolaziti uvijek”.
Njezina kćer s obitelji živi u Njemačkoj, a tijekom razgovora njezin zet je upravo otišao u Crveni križ darovati pomoć. “To činimo uvijek jer pomaganje potrebnima je bit postojanja zar ne?”,
kaže ona. No, nije dopustila ni završetak sljedećeg pitanja kakvu
očekuje odluku iz Vatikana za Međugorje i hoće li to promijeniti njen
pristup prema ovom hercegovačkom mjestu?
“Ne, ne. Znam što
ćete me pitati, ali ja o tome ne želim razmišljati niti govoriti.
Svijeta u Međugorju je uvijek bilo i uvijek će biti, a ja ću u Međugorje
uvijek dolaziti i vjerovati, ma što bilo u konačnici, ma kakva god
odluka bila, jer ovdje se uistinu osjećamo posebno, osjećamo ovu molitvu
i blagoslov”, zaključuje ona.
‘Treba poštovati što papa kaže’
U
Međugorje su kratko navratili i neobičan, kako bi se to u BiH kazalo,
“mješoviti” bračni par iz Bosanskog Šamca, Zora i njen suprug Sejfudin
Sejdinović. Oni su prije 19 godina otišli iz rodnog Bosanskog Šamca u
Njemačku, gdje su živjeli i radili, a posljednjih devet godina s
obitelji žive i rade u Americi.
Govoreći hoće li odluka o Međugorju, ukoliko ona bude nepovoljna, utjecati na njihov budući dolazak, Sejfudin kaže:
“Ne danas, ali možda poslije hoće. Za sada je status quo. Ali, opet, na
kraju krajeva, treba poštovati što kaže autoritet, što papa kaže”.
Ipak, njegova supruga Zora smatra da će i dalje rado posjećivati i
voljeti Međugorje kada god dođe u domovinu jer je Međugorje, kako kaže,
za nju posebno mjesto. Fotografiranjem ispred kipa Gospe žele u Ameriku
ponijeti uspomenu posjeta Međugorju i domovini u koju se, kažu, ne
namjeravaju vratiti.
Papin izaslanik došao se uvjeriti u brigu o hodočasnicima
Oni
su samo djelić od milijuna vjernika koji tijekom 36 godina posjećuju
ovo hercegovačko mjesto za čiji fenomen se još uvijek očekuje službeni
stav Vatikana: priznanje ili negiranje ukazanja.
Iako se dolaskom
posebnog izaslanika pape Franje za Međugorje, poljskog nadbiskupa mons.
Henryka Hosera, očekivalo i konkretniji stav po pitanju Međugorja – do
toga nije došlo. Naime, pri prvom dolasku papinog izaslanika u Međugorje
istaknuto je da je “njegovo poslanje isključivo pastoralnog karaktera”.
Kako
je tada prenio odluku Svete Stolice provincijal Hercegovačke provincije
fra Miljenko Šteko, cilj poslanja nadbisupa Hosera je dobiti što dublje
spoznaje o pastoralnoj situaciji i potrebama vjernika koji dolaze na
hodočašće te na osnovu njih sugerirati moguće pastoralne inicijative za
budućnost. Njegova ocjena očekuje se krajem ljeta dok o autentičnosti
ukazanja neće biti niti riječi.
Ovime su hodočasnici,
podržavatelji Međugorja, ali i brojni oni koji o istom imaju suprotan
stav poput mostarskog biskupa Ratka Perića, stavljeni na daljnje čekanje
i neizvjesnost.
Manji broj hodočasnika
Iako
je teško ocijeniti da li su dvojbe oko Međugorja, službene zabrane
Vatikana o organizaciji hodočašća ali i izjave pape Franje kako ‘Gospa
nije zaposlenica pošte’ u konačnici rezultirale smanjenim posjetom
hodočasnika, brojke ipak pokazuju da se njihov broj posljednjih godina
smanjuje. To potvrđuje i Andrija Krešić, direktor Turističke zajednice
Hercegovačko-neretvanske županije.
“Točnih podataka još nemamo, ali može se zaključiti da
je nešto manje posjetitelja nego što ih je bilo prethodnih godina. Jesu
li na to utjecali globalni pokazatelji i još aktualna kriza ili
posljednja događanja oko međugorskog fenomena teško je kazati, ali je
činjenica da je ljudi iz godine u godinu sve manje, a posebno Talijana
koji su u Međugorje dolazili u najvećem broju, ali koji su i dalje
najbrojniji gosti”, kaže Krešić za DW.
Naime, statistički
podaci broja podijeljenih hostija pokazuju da je 2015. godine
podijeljeno 1.800.400, a prošle 1.656.800, što znači skoro 150.000
manje.
“Mi živimo od Međugorja. Tko zna što će se
odlučiti, ali Međugorje je prevažno da bi se negiralo jer toliko ljudi
ovdje dolazi. Mislim da će biti ‘nešto između’. Da svatko bude
zadovoljan”, smatra jedna od mjesnih prodavačica u suvenirnici.