Tako da nas je pomalo izdala i poslala finu kišu. Cijeli treći dan
ovogodišnjeg Nektar OK Festa.
Mogli su se čuti komentari: Samo da ne pada na “Dubiozu”. Naravno da
je pala.
Četiri godine su organizatori ganjali “Dubiozu”.
I kad je uganjaju, otvori se nebo. Marfijev zakon, član 1.
No,
zna se da naš narod ne poštuje pretjerano zakone i onda iz inata napravi još
veću žurku. Takvi smo.
Hajde da se vratimo na
drugi dan festivala.
Day
2
Znači, na OK stage-u su pripremali teren za Main – Kanda, Kodža i Nebojša i E-play.
Za one koji nisu još sve pohvatali OK stage je u samom kampu i samo je za
kampere, što je i bio cilj. Da tokom dana ljudi uživaju u muzici, simbioza.
Omladina željna rejva je uz Summer stage
slušala Ralon Brancin.
Priča da je zaista riječ o spoju muzike i
prirode nije pro forme priča. I drugi i treći dan su organizovani raftinzi na
Tari, te planinarenje do Trnovačkog jezera. Prava “dinamička nota” festivala.
Nažalost, ove godine sam to propustio. Počela neka “šuplja” o regionalnoj
politici sa ekipom iz Trebinja i Dubrovnika, koju sam sreo drugog dana. Zna se
da je kod nas debata o političkoj sceni ekstremni sport, pa sam svoju dozu
adrenalina tu dobio. Povukla se i koja paralela “prije” i “sada”.
A ja im samo kažem: ”Ne zanima me prošlost,
zamara budućnost. Samo ovdje i sada, jer imači smo kada”. To vam je i najbolji
opis ekipe koja posjećuje OK fest. Hipijevski prizvuk se i te kako čuje. Ljudi
su došli da se opuste, regenerišu.
Spustio sam se malo u kamp da čujem vox populi.
Sretnem tu svog prijatelja Aldina i pitam ga otkud ovdje.
A on kratko i jasno: “Brate, ja sam došao ovdje da se restartujem!”. Genijalno!
I to je istina. Ne zanima nikog odakle je ko,
jer svi smo mi iz p. m., što bi rekao Zoster. Ljudi su došli da se izduvaju. A
zaslužuje to naš narod. Koji god da je! Jer je dobar, vrijedan i “jaranski”
nastrojen. Odavno govorim da smo mi sa ovih prostora kao kultna golf dvica. Ali
nakupilo se godina, pa je potrebno osvježenje motora. A to vam je OK fest i NP “Sutjeska”.
Većina festivala sada pravi fejk fazon spajanja ruralnog i urbanog, prirode i
čovjeka. Na OK festu si u šumi. Ako si hipster, odmah da ti kažem da ne
dolaziš. No, i treba da idemo u šumu. Ne u onom pežorativnom smislu.
To je ono na šta su organizatori najponosniji. Što se ljudi vrate svojim
kućama preporođeni. Jer nije OK festival kao drugi rok festovi – slavljenje
poroka i bluda, ovdje su drugačije vrijednosti. Kultura sjećanja i spajanja.
OK fest je festival prijateljstva. Nastao je
kao takav i gradi svoj brend na tome. Već ga je izgradio.
Da se vratimo na Main Stage. Psihomodo Pop je
pripremio teren za “Splitsku flotu”, ali bez kapetana Saše. TBF je bend uz koji
sam odrastao, oprostite pristrasnost. No, najveću pržačinu je napravio “Van
Gogh”, naravno. Đule jednostavno zna da priča sa publikom, osjeti je i poštuje
– što fali mnogim bendovima danas.
Znate li koje je najvažnije pitanje na svakom
festivalu?
Pa, gdje je after, brateeee?
A Luka iz TBF je vrtio vrhunski do 6 am. Da,
6 am. Već smo zakoračili u treći dan.
Day
3
Da
se ne lažemo, većina je ovo čekala. Najbolji line-up je ostavljen za kraj. Damir Urban,
Let 3 i Dubioza. Deca Loših Muzičara i Zoster. Je li to moguće?
Kao
što rekoh, naš narod iz inata radi većinu stvari. Pa, kao da je u
inat
kiši odlučio da posljednji dan festival bude i najenergičniji i najposjećeniji.
Promuvao
sam se po kampu da vidim kakvi su opšti utisci iz prve ruke. Ima li zamjerki,
da popričam sa ljudima.
Mada, kada imaš akreditaciju na kojoj piše
“press”, ljudi ti automatski ne vjeruju. Nije da ih ne razumijem. Sigurno se
pitate odakle aparat za kafu u naslovu. To niste pročitali u drugim tekstovima
o OK festu. Insajderska informacija. Pa, pokvario se aparat za kafu drugog
dana. Ako mislite da je to nevažno, razmislite o nekoliko hiljada umornih i
mamurnih kampera.
Lutajući naletjeh i na djeda Pavla (ako se
dobro sjećam imena, oštećenje memorije privremeno) koji je bio čuvar i
ugostitelj NP “Sutjeska” 40 godina. Dočekivao i dvorio Tita i ostale “baje”
režima. Pričao o sahrani Vlade Šegrta koja se pretvorila u teferič, o tome kako
je bio lični batler Elizabet Tejlor. Čikica koji je živi simbol prošlih vremena
-kada je ovaj nacionalni park bilježio više od 900.000 noćenja godišnje. Da,
da.
No, hajdemo na muziku. DLM i Zoster su
napravili takvu atmosferu da im se sljedeći put mora obezbijediti Main stage.
Kaže Urban usred nastupa: “Izgleda da su ovi
bendovi, koji se još nadaju da će biti veliki, samo predgrupa već establiranim”. Ironičan pomalo Damir,
znajući da njegova muzika žanrovski odstupa od kolega koje nastupaju poslije njega.
Izvini, Damire, ali “Budi moja voda” i “K…em
u čelo” ne može se porediti po broju decibela koje proizvodi zapaljena masa.
Let 3
i Dubioza žestoko i agresivno su pokidali, što se i očekivalo od njih. Ipak su
to posljednji koncerti festivala. Svjestan je toga organizator i zna šta
populus želi. “No escape from the Balkan” i “Himna generacije” pjesme su koje
daju nitro boost publici.
Znamo da je bila fanstastična energija na
kraju posljednjeg dana, svi mediji su to prenijeli. Da se vratimo na aparat za
kafu i poentu te priče.
Kao što mi je i Ena iz Zenice rekla –
“Festival gdje je kvar aparata za kafu najveći problem očito je fantastično
organizovan festival”. E, tu smo.
Stari ruski rejver davno je uočio:
“Svi dobri
festivali liče jedan na drugi, a svaki loš – loš je na svoj način”.
Dobra muzika, top lokacija, opuštena publika –
to je ono što čini OK Fest dobrim festivalom. Da će biti brži, jači, bolji – u
to sam uvjeren.
Kaže Dubioza da nema bijega sa Balkana. Ne bih se saglasio! Izdvojite nekoliko
dana i zamijenite simptome realnosti melemima prirode i dobrog zvuka.
Prijateljstva.
Vidimo se sljedeće godine.
Sa Tjentišta za BUKU,
Nikola Lero
Prethodni tekst: BUKA OK Fest BLOG: Dan 1 – Nema škole kao što je stara škola
Uživajte u fotografijama
