Samozvani vođa selfijskog pokreta, inače aktivista opozicionog SDP-a,
Damir Mašić, u pauzi između skijanja i biciklizma, ugledao je prepunu
čašu. Skinuo je pregaču, ispustio kuhaču, iz kulinarskog studija prešao u
informativni, uslikao sebe i voditeljicu, pa na facebooku napisao da će
uskoro naciji saopćiti detalje o Sebiji Izetbegović.
„Odustati nećemo niti se zamoriti da KCUS vrati se u službu
građanima, a ne jednoj porodici i jednoj ženi, pa makar se radilo i o
ženi predsjednika države“, ispisao je ljevičar Mašić.
Kaže, dakle, Mašić, da se „zamoriti neće“. I neće. Jer kako se može
zamoriti onaj koji ne radi ništa. Njemu i njegovoj ljevici, trebalo je
godinu i po samo da shvate da je Sebija Izetbegović direktor KCUS-a.
Odlučno su prešutjeli sudbinu četrdesetak ljekara protjeranih iz bh
zdravstva. I sudbinu Ljekarske komore. I sudbinu Medicinskog fakulteta.
Bili su odlučni i u ignorisanju fašizma koji je prema kolegici Nataši i
doktoru Draganu Đokanoviću primjenjivala „žena predsjednika države“.
Zamarali se nisu ni činjenicom da na KCUS-u godinu dana nema osnovnih
medikamenata. I u ignorisanju sudbine 72 djece sa srčanim manama bili su
odlučni. Ali i to je razumljivo. Stvarnost mnogo ljepše izgleda kroz
brile.
„Slučaj onkoloških pacijenata kap je koja je prelila čašu“, fejsbuče SDP-ovci.
„Ma, dajte, molim vas“, dobacuju DF-ovci, dok brile mijenjaju sunčanim naočalama i usput računaju postizbornu izlaznost.
PRVA KAP U ČAŠI
Sebija, tvrde, mora pasti. Toliko su odlučni da su odmah krenuli u
pogrešnom pravcu. Da znaju, a morali bi znati, smjenu Sebije Izetbegović
nikad ne bi tražili u Parlamentu FBiH. Nju smjenjuje Upravni odbor,
kojeg imenuju vlade suosnivača KCUS-a. Rasprava u Parlamentu je čisto
politikanstvo.
Politikanstvo je i zloupotreba ljudi oboljelih od raka, na šta je
upozorila i kćerka jedne od onkoloških pacijentica obespravljenih na
KCUS-u. A da su htjeli biti iskreni borci za prava slabijih i
obespravljenih, fejsbuk ljevičari bi reagovali na prvu kap u čaši, a ne
na onu koja je prelila čašu. Da su smjeli, odlučni bi ljevičari
podnijeli barem tridesetak krivičnih prijava protiv Sebije Izetbegović
koja je nenamjenskim trošenjem novca od KCUS-a napravila štedionicu, a
ne zdravstvenu ustanovu.
Ali, podnijeli bi da su smjeli. I da njihov lider, poznatiji kao
federalni premijer Nermin Nikšić kojem je narod zapalio pet-šest vlada,
isto tako nije nenamjenski trošio novac od poplava i ko zna čega još.
Licemjerno, zar ne?
Od ove ljevice licemjerniji je samo Fahrudin Radončić. Na njegovim je
kotačima Sebija Izetbegović prebačena iz Opće u Sveopću bolnicu.
Njegova je kantonalna ministrica zdravstva Zilha Ademaj potpisivala sve
ono što je željela Sebija. Njegovi kadrovi sjede u nadzornim i upravnim
odborima i predlažu da se za potrebe Sebije Izetbegović donira javni
novac. I, na koncu, Radončićevih nekoliko zastupnika u Parlamentu FBiH
nije podržalo inicijativu za smjenu gospođe Izetbegović. Ne zato što je
inicijativa besmislena, već zato što je SBB „odvadio“ tačno onoliko
glasova koliko je bio potrebno da inicijativa ne prođe, ukoliko HDZ bude
„za“.
POGLED SA TORNJA
Istina je da, kada se gleda s Tornja, svi ljudi izgledaju mali, ali
iako mali, ne znači da su slijepi. Pa vide da je Radončić samo
deklarativno protiv Sebije i SDA. Suštinski – on je njihov partner. Na
svim nivoima.
Ali, bitno je na kraju reći, i ovakvi licemjerni, neodlučni,
nezainteresovani, SDP-ovci, DF-ovci i SBB-ovci, manje su štetni za
zdravlje ljudi od profesorice Izetbegović. Otkako je ona ušla u Opću
bolnicu, na snazi je opća opasnost.
(zurnal.info)