Ali bezuspješno.
Za Tita jednostavno nije bilo mjesta na ovogodiišnjem
obilježavanju 74 godine od slavne bitke na Sutjesci. Bar onom koji su organizovali
odbori vlada Republike Srpske i Srbije za njegovanje tradicija oslobodilačkih
ratova.
Prvi utisak na jučerašnjem obilježavanju najveće bitke koje
su vojevali partizani na području Jugoslavije je maćehinski odnos organizatora,
odnosno vlasti Republike Srpske prema tekovinama Narodno oslobodilačke borbe,
kao i svega onog što ona nosi sa sobom. Tako je mjesto poput Tjentišta, koje je
nekad okupljalo sve poštovaoce partizanskog pokreta, na kojem su se ljudi svih
nacionalnosti dolazili pokloniti slavnim precima, pretvoreno u mjesto
razdvajanja. Mjesto koje danas najbolje oslikava svu podijeljenost, prvo BiH, a
onda i cijele bivše nam države.
Da nešto juče nije bilo u redu vidljivo je i po tome da su na
godišnjici bitke na Sutjesci prisustvovali samo predstavnici SUBNORA RS i Crne
Gore, dok su svi ostali odlučili da bojkotuju ovakav način obilježavanja 74.
godišnjice. A kako i ne bi kad na Sutjesci, među bivšim borcima NOR-a,
poštovaocima partizanske borbe i jugo-nostalgičarima danas nema mjesta ni za
Tita.
Ali zato ima za crne pasate i audije. Sramota!
Sramota za sve one koji su juče došli iz Banjaluke da polože
vijence po zaduženju. Neki helikopterom, neki autima, parkiranim na travi odmah
uz spomenik u dolini heroja.
Obilježiti 74 godine od najveće epopeje Drugog svjestkog
rata na ovim prostorima i u isto vrijeme ne pokazati spremnost da se onako kako
priliči pokaže uloga Tita, narodnih heroja, partizanskih divizija i svih naroda
i narodnosti Jugoslavije u odlučujućoj bici je poražavajuće za sve nas. Zbog
ovakvih dana u kojima se pokušava umanjiti nečija uloga u slavnim i teškim
danima iz naše prošlosti i u kojima se pokušava izmjeniti istorija, danas i
jesmo tu gdje se nalazimo. U šupku svijeta, zadojeni fašizmom i nacionalizmom, prepušteni
samo sebi da uživamo u svojim zatucanim uvjerenjima o nacionalnalnoj
supremaciji.
I tako godinama, odričemo se slavne prošlosti kakvom bi se
svi normalni narodi svijeta ponosili i oko koje bi se okupljali. Sputavamo je,
pa čak i kad je se prisjećamo to radimo stidljivo i na pogrešan način. Ona se
kod nas protjeruje, pa čak i bezobrazno izokreće, pa zato ne bi trebalo da nas začudi
ako se uskoro ne obistine riječi jedne od posjetiteljki jučerašnjeg
obilježavanja godišnjice na Tjentištu upućene predstavicima vlasti RS: “Danas ste protjerali Tita sa Sutjeske, a
sutra postavite Kalabića umjesto njega”.
Ipak, to ne zanima nikoga. Nikog od okupljenih zvaničnika i
organizatora nije bilo briga za ove ljude koji su se borili za očuvanje
sjećanja na one bez kojih danas teško da bi bilo i nas. Isto kao što nikog od
organizatora ovogodišnjeg obilježavanja bitke na Sutjesci nije briga da, osim
crnogorskog SUBNORA iz kog su najavili da im je ovo posljednji put da dolaze na
Tjentište kad i oni koji izokreću istoriju, nema više ni jednog udruženja iz
bivših jugoslovenskih republika.
Baš iz toga razloga i SABNOR BiH nije juče bio na Sutjesci,
ali biće za sedam dana.
Žalosno i poražavajuće. Međutim, to je Bosna i Hercegovina.
To je realnost koju svi mi živimo. Realnost ispisana podjelama, svađama i
subjektivnim percepcijama sadašnjosti, prošlosti i budućnosti koja je zahvatila
i one za koje nikad ne bi rekli da može.
Baš ta realnost je na kraju uspijela da posvađa i one koji
su se rame uz rame na Sutjesci borili protiv okupatora, protiv fašizma, za
slobodnu Jugoslaviju, zemlju svih naroda i narodnosti, za bratsvo i jedinstvo.
Tako su i oni poraženi i naposljetku podijeljeni, što je
jasno poručeno juče sa Tjentišta na obilježavanju 74 godina od bitke na
Sutjesci. A na kraju, jedini koji su danas izašli kao pobjednici, što su nam i
demostrirali, su oni ljudi iz crnih pasata pokraj spomenika u dolini heroja.
Tito i njegovi partizani će ovaj put morati da se povuku.
I zato, zaboravite na 20.000 partizana koji su se te 1943.
godine borili protiv 120.000 njemačkih, italijanskih, bugarskih vojnika i snaga
ustaške NDH na Sutjesci, jer sadašnji vladari žele da pišu novu istoriju
protjerujući one koji su bili najzaslužniji za slavne dane naše prošlosti.
Što je najgore, krenulo ih je!