U jednom posebnom trenutku, čitajući novine u zubarskoj ordinaciji, vrlo poseban čovjek pronalazi smisao sopstvenog života.
Filip Petit je rođen 13. avgusta 1949. godine u gradiću francuske
pokrajine Sena i Marna. Već kao dječak počinje da se zanima za
mađioničarske trikove. U njemu se javlja neodoljiva potreba da se penje
po kamenju i drveću. Buntovnička energija koju od rođenja nosi u sebi
izdvaja ga od drugih. U šesnaestoj godini prvi put je zakoračio na žicu.
Od tog trenutka, parče oblikovanog metala obilježava ne samo njegov
život, već i živote svih onih koji su imali priliku da posmatraju
neobične performanse.
Hodanje po žici postalo je najvažniji dio Filipovog života i
zasijenilo sve ostalo. Iako je oko sebe imao mnogo prijatelja koji su mu
pružali podršku, svi njihovi razgovori svodili su se na Filipa i njegov
novi poduhvat; a u vrijeme samoukog usavršavanja, ispisan je iz pet
škola.
Novinarima je izjavio da je za jednu godinu naučio sve akrobacije i
da se sa sedamnaest zapitao šta je toliko posebno u hodanju po žici.
Nije nalazio ljepotu u pokretima koje je naučio, pa je odlučio da stvori
sopstvenu umjetnost. Baš tada, u zubarskoj ordinaciji, nailazi na
novinski članak o izgradnji Kula blizankinja u Njujorku. Prostim potezom
olovke povezuje krovove dvije najveće zgrade toga vremena i postavlja
svoj životni cilj: hodati na žici od jedne do druge Kule.
Najviši djelovi kompleksa Svjetskog trgovinskog centra 1966. godine,
kada ih je Filip otkrio, još uvijek nisu bili izgrađeni. Prije
poduhvata, nazvanog le coup (udarac), Petit je izveo par izuzetnih
performansa, vjerovatno kao pripremu za glavni. U Parizu, 1971. godine,
prelazi razdaljinu između tornjeva Notr Dam katedrale, a dvije godine
kasnije postavlja žicu koja vodi na vrh Sidnejskog lučkog mosta.
U više navrata putuje u Njujork. Mjesecima proučava Bliznakinje.
Fotografiše, mjeri, pravi makete, trudi se da pronađe najbolji način za
ulazak u zgrade i da predvidi sve moguće opasnosti, od kojih je vjetar
bio najveća; jednom prilikom iznajmljuje helikopter kojim dobija
fotografije sa visine. Pod maskom električara koji provjeravaju
instalacije na krovu, 6. avgusta 1973. godine sa svojim prijateljima
ulazi u obje zgrade.
Malo poslije sedam sati ujutru, 7. avgusta 1973. godine, Petit staje
na žicu. Na visini od oko 410 metara kreće se oko 45 minuta. Osam puta
korača od jednog kraja do drugog; usput pleše, pozdravlja gledaoce i
leži na žici. Na pitanje da li se plašio smrti, odgovara odrično. Prema
njegovim riječima, takva smrt bi bila najljepša koju bi ikad mogao
imati. Umrijeti dok ispunjavaš san i, u svoj ljepoti poduhvata,
zabavljaš publiku, bila bi privilegija.
Le coup očigledno nije bio legalan. Policija dolazi na
krovove obje zgrade i naređuje mu da siđe, ali, uprkos prijetnjama, on
dolazi na sigurno tek kada počne kiša. Bio je uhapšen, a kaznu je
odslužio akrobacijama u Central parku.
Nikada nije prestao sa hodanjem na žici. Iako je bio u sastavu
Cirkusa Ringling braće, brzo se vratio samostalnim performansima. Jedini
pad se dogodio u Cirkusu. Izgubio je ravnotežu na visini od 14 metara i
slomio par rebara.
Redovno drži međunarodne radionice i predavanja. Napisao je osam knjiga u
kojima opisuje svoje poduhvate. O njemu je snimljen dokumentarac Man on Wire, a u pripremi je i film The Walk, inspirisan Filipom Petitom.
Inspirativan život koji nastavlja i poslije avgustovskog jutra nikad ne zasjenjuje Le coup i Filip Petit ostaje zapamćen kao čovjek na žici, izvršilac najvećeg umjetničkog zločina 20. vijeka.
Kultiviši se