Odbrana je kroz niz pitanja Čomoru, pokušala ukazati na
nevjerodosjtojnost svjedoka, kao i kako tvrde niz nezakonitih radnji
pravosudnih institucija, i Agencije za istrage i zaštitu BiH, tokom
akcije hapšenje Radončića, Dautbašića i Šahman, te tokom pretresa
prostorija koje su pojedini optuženi koristili.
Sporno je odbrani
kako se u nakon prvobitne naredbe za praćenje i analiziranje telefonskih
brojeva Azre Sarić, Sabahudina Žuje, Bakira Dautbašića i Bilsene
Šahman, u analizama našao i broj Fahrudina Radončića, jer nije postojala
kako tvrdi odbrana tužilačka ni sudska naredba.
Svjedok Čomor je
kazao kako se u međuvremenu ustanovilo kroz praćenje određenih brojeva,
da postoje osnovi sumnje da je Radončić saučesnik, ali da njegov broj,
tvrdi, svjedok, nikada nije posebno analiziran.
Odbrana je
pokušala diskreditovati svjedoka na način da je upitala koji je čin imao
kada je rukovodio akcijom hapšenja, ali i gdje je diplomirao. Čomor je
kazao da je bio inspektor, te da je to neki srednji rang unutar SIPA-e,
te da je 1996. završio Pedagošku akademiju.
Tužilaštvo je na ova
pitanja ulagalo prigovore. Branilac Fahrudina Radončića, Dragan Barbarić
upitao je zašto se u Izvještaju o počinjenju krivičnog djela koji je
Čomor potpisao 11. 01. 2016. protiv Dautbašićam i Šahman ne nalazi
krivično djelo trgovina utjecajem, nego je ono navedeno tek 26. 01. u
dopuni Izvještaja o počinjenju kivičnog djela za Radončića.
Odbrana
je upitala svjedoka da pronađe dio koji se odnosi na trgovinu
utjecajem, ali svjedok to nije mogao odrediti unutar činjeničnog opisa.
Odbrani je sporan bio i način na koji su nadležne institucije
prikupljale medicinsku dokumentaciju Fahrudina Radončića dok je bio u
pritvorskoj jedinici Suda BiH.
Svjedoka Čomora ispitivao je i sam
Radončić, kazavši kako su tokom pretresa prije svega njegove kancelarije
u Avaz Twist Toweru vršili selekciju matrijala koji su oduzimali, s
ciljem da dokaže da su direktno išli na njegovu diskreditaciju.
Svjedok
je potvrdio kako je bilo određenih prepirki za vrijeme pretresa, a
Tužilaštvo je navelo kako naposlijetku ni Radončić, ali ni njegov
branilac nisu imali ništa protiv da potpišu, odnosno odobre Izvještaj s
pretresa.
Radončiću je također indikativno bilo to što su, kako
kaže, Dautbašić i Šahman uhapšeni isti dan kada je to naređeno od strane
nadležnih institucija. Ipak naredba za njegovo hapšenje je kaže
postojala 22. 01. 2016. u petak, kada je on trebao otputovati u
Istanbul.
Nadležni su ga pustili da ode na aerodrom, ali zbog
vremenskih nepogoda let je odgođen. Radončić se vratio kući, prespavao,
nadležni nisu reagovali. Nakon toga je otputovao i u Crnu Goru, ni na
graničnom prijelazu nije uhapšen. To se desilo tek u ponedjeljak, tri
dana nakon izdavanja Naredbe na naplatnim kućicama autoputa u blizini
Tarčina.
Upitao je Radončić svjedoka zašto je to tako, uz
konstataciju da su ga nadležne institucije svakako pratile i znale kuda
se kreće, Čomor je kazao da ne zna razloge.
Suđenje se nastavlja 17. maja.