Brendan je nekad bio vođa bjelačkog nacionalističkog pokreta u SAD-u. Ali kada je uzeo lijek MDMA u okviru naučne studije, radikalno je promijenio svoja ekstremistička uvjerenja – na iznenađenje svih, piše BBC.
U februaru 2020. godine, profesorica psihijatrije i bihevioralnih nauka na Univerzitetu u Chicagu, Harriet de Wit, provela je eksperiment kako bi utvrdila da li lijek MDMA povećava ugodnost dodira kod zdravih dobrovoljaca. Sve je teklo kako treba, kada se Mike Bremmer, de Witin pomoćnik u istraživanju, pojavio na vratima njene kancelarije sa zabrinutim izrazom lica.
Jedan od učesnika eksperimenta, čovjek po imenu Brendan, u upitniku koji se ispunjava na kraju, napisao je: “Ovo mi je iskustvo pomoglo da riješim lični problem koji me je mučio. Proguglajte moje ime. Sada znam šta treba da učinim.”
Vidjevši ovu zagonetnu poruku, Bremmer i de Wit su se zabrinuli. “Moramo ovo istražiti”, rekla je de Wit. Kada si izguglali Brendanovo ime, otkrili su uznemirujuće podatke:
Do prije samo nekoliko mjeseci, Brendan je bio vođa ozloglašene bijele nacionalističke grupe koja je 2019. godine preimenovana u American Identity Movement. Dva mjeseca ranije, aktivisti Čikaške antifašističke akcije razotkrili su Brendanov identitet i on je ostao bez posla.
De Wit je sada bila vrlo zabrinuta. Upravo je dala lijek osramoćenom bijelcu i očito ga nadahnula da uradi ko zna šta u svijetu. “Idi pitaj ga šta misli pod tim ‘sada znam šta treba da učinim'”, kazala je svom asistentu. – Ako je zeo automatsku pušku ili tako nešto, moramo intervenisati.
Međutim, Brendon nije imao nikakav ubilački pohod na umu. Kao što je kasnije pojasnio, shvatio je da je „ljubav“ ono što mora učiniti.
“Ljubav je najvažnija stvar”, rekao je zbunjenom asistentu. “Ništa nije važno bez ljubavi.”
“Nije li to nevjerovatno?” rekla je de Wit. “Svi govore o ovoj prokletoj drogi, da tjera ljude da osjećaju ljubav. Pomisliti da bi droga mogla promijeniti nečija uvjerenja i misli bez ikakvih očekivanja – to je zapanjujuće.”
Naučno istraživanje i medicinski potencijal lijeka MDMA opisani su u knjizi pod nazivom ” Osjećam ljubav: MDMA i potraga za povezanošću u podijeljenom svijetu “.
Ova nekoć ocrnjivana droga sada se ponovno pojavljuje kao terapeutsko sredstvo – za šta se koristila i 1970-ih i 1980-ih, prije nego što je kriminalizovan.
MDMA – i druge terapije potpomognute psihodelicima – mogle bi transformisati područje mentalnog zdravlja širokom kliničkom upotrebom, za rješavanje trauma i drugih stanja, uključujući ovisnost o drogama, depresiju i poremećaje u ishrani.
Ali može li MDMA promijeniti i uvjerenja ljudi?
Čini se da MDMA ne može sam magično osloboditi ljude predrasuda, netrpeljivosti ili mržnje. Ali neki istraživači počeli su se pitati može li ovaj lijek potaknuti ljude koji su već spremni da preispitaju svoju ideologiju da usvoje novi način gledanja na stvari. Dok MDMA ne može riješiti problem predrasuda i podijeljenosti na nivou društva, na individualnoj osnovi može napraviti razliku. U nekim slučajevima, lijek bi čak mogao pomoći ljudima da progledaju kroz maglu diskriminacije i straha koji dijeli toliko nas.
Brendanova priča
Brendan je odrastao u bogatom predgrađu Čikaga u irskoj katoličkoj porodici. U srednjoj školi je bio liberalan, ali ga je uvukao bjelački nacionalizam na univerzitetu, gdje se pridružio bratstvu koje se uglavnom sastojalo od konzervativnih republikanaca. Počeo je čitati antisemitske knjige o zavjerama i upao u klopku rasističkog, seksističkog sadržaja na internetu. Brendana je dodatno ohrabrila populistička retorika Donalda Trumpa tokom njegove predsjedničke kampanje.
“Njegov govor u kojem govori o tome da su Meksikanci silovatelji, fiksacija na granični zid i deportovanje svih, zabrane muslimanima – nisam baš shvatio bjelački nacionalizam sve dok se Trump nije kandidovao za predsjednika”, rekao je Brendan.
Brendan se pridružio Identity Evropa kako bi se povezao s drugima koji dijele njegova stajališta. Učestvovao je na ozloglašenom skupu “Unite the Right” u Charlottesvilleu i brzo se popeo u činovima svoje organizacije, prvo postavši koordinator za Illinois, a potom i za cijeli Srednji zapad. Putovao je Evropom i širom SAD-a kako bi se susreo s drugim bijelim nacionalističkim skupinama, s krajnjim ciljem da pokret postane mainstream.
Brendan bi vjerovatno nastavio u tom pravcu da njegov identitet nije postao javan. Skupina antifašističkih aktivista objavila je podatke o njemu i više od 100 drugih ljudi u Identity Evropa. Odmah je otpušten s posla i izopšten od strane rodbine i prijatelja izvan bjelačkog nacionalizma.
Kada je Brendan početkom 2020. godine vidio oglas na Facebooku za nekakvo testiranje lijeka na Univerzitetu u Čikagu, odlučio se prijaviti kako bi imao šta raditi i zaradio nešto novca. U jednom od dolazaka dobio je tabletu. On to nije znao, ali upravo je uzeo 110 mg MDMA. U to vrijeme, Brendan je “još uvijek bio u fazi poricanja” nakon što je njegov identitet postao javan, rekao je. Bio je mučen kajanjem – ali ne zbog svojih netrpeljivih stavova, koje je još uvijek imao, nego zbog pogrešnih koraka koji su ga doveli u ovu nevolju.
Oko 30 minuta nakon što je uzeo tabletu, počeo se osjećati čudno. “Čekaj malo – zašto ovo radim? Zašto ovako razmišljam? Zašto sam ikada mislio da je u redu ugroziti odnose sa skoro svima u mom životu?”
Upravo tada, Bremmer je došao po Brendana da započnu eksperiment. Brendan je stavljen na magnetsku rezonancu, a Bremmer ga je kistom počeo škaklijati po podlaktici i zamolio ga da ocijeni koliko je to ugodno. “Primijetio sam da me čini sretnijim – iskustvo dodira”, prisjetio se Brendan. “Počeo sam postupno davati sve više i više ocjene.” Dok je uživao u ugodnom osjećaju, u mislima mu je pala jedna jedina, snažna riječ: veza .
Odjednom se činilo tako očiglednim: bitne su jedino veze s drugim ljudima. “Ovo je nešto što ne možete izraziti riječima, ali bilo je tako duboko”, rekao je Brendan. “Svoje odnose s drugim ljudima nisam zamišljao kao jasne granice s različitim entitetima, nego više kao da smo svi-jedno. Shvatio sam da sam bio fokusiran na stvari koje zapravo nisu bitne i koje su jednostavno zbrkane, i da sam potpuno promašio bit. Nisam upijao radost koju život nudi.”
Brendan je unajmio savjetnika za raznolikost, jednakost i inkluziju da ga savjetuje, upisao se na terapiju, počeo meditirati i počeo se probijati kroz popis edukativnih knjiga.
Još uvijek se bori kako bi uspostavio veze s drugima za kojima žudi. Takođe, nije u potpunosti napustio svoju netrpeljivu ideologiju i nije siguran da će to ikada biti moguće. “Postoje trenuci kada imam rasističke ili antisemitske misli, definitivno”, rekao je. “Ali sada mogu prepoznati da mi takvi obrasci mišljenja štete više nego bilo kome drugome.”
S druge strane, na Zapadu, mnogi članovi desničarskih autoritarnih političkih pokreta, uključujući neonacističke skupine, takođe imaju evidenciju uzimanja MDMA i drugih psihodelika. Ovo sugeriše, pišu istraživači, da su psihodelici nespecifični, “politički pluripotentni”, odnosno pojačivači svega što se događa u nečijoj glavi, bez obzira na ideološka opredjeljenja.
Ipak, sve veći broj naučnih dokaza pokazuje da su ljudska sposobnost za suosjećanje, ljubaznost, empatiju, zahvalnost, altruizam, poštenje, povjerenje i saradnju temeljne osobine naše prirode .
Ako nas MDMA može potaknuti da prihvatimo ovo stanje bića, tada je ideja o korištenju droge kao pomoćnog sredstva koje će svijet učiniti mjestom punim ljubavi i manje mržnje možda više od pukog sna.
“Mislim da svi psihodelici imaju svoju ulogu, ali mislim da MDMA ima posebno ključnu ulogu jer ste i prošireni i prisutni, otvorenog srca i stvarno sposobni slušati na nov način”, kazala je Natalie Ginsberg, iz neprofitne organizacije koja je predvodila istraživanje o MDMA.
“Ako date MDMA okorjelim mrziteljima sa svake strane problema, mislim da to neće učiniti puno dobrog”, dodaje Doblin. “Ali ako počnete s ljudima otvorenog uma s obje strane, onda mislim da može uspjeti. Možete poboljšati komunikaciju i izgraditi empatiju između grupa te pomoći ljudima da budu sposobniji analizirati svijet iz uravnoteženije perspektive, a ne iz straha -temeljeno nepovjerenje temeljeno na tjeskobi.”
MDMA neće okončati rat, netrpeljivost i polarizaciju, ali bi mogao pomoći ljudima da bolje vide jedni druge kao ljudska bića.
Na osnovu svog iskustva s ekstremizmom, Brendan se složio sa stajalištima stručnjaka da nijedna droga, sama po sebi, neće spontano promijeniti mišljenje bijelih rasista ili okončati društvene podjele.
“Mnogi tipovi koji završe u tim pokretima imaju istoriju korištenja MDMA-a”, kazao je. No, on misli da bi MDMA mogao biti koristan za ljude koji su već barem donekle otvoreni za preispitivanje svojih ideologija, baš kao što je bio i za njega.
“To mi je pomoglo da vidim stvari na drugačiji način. Stvarno mislim da je to bilo revolucionarno iskustvo.”