Marš je počeo ispred Narodnog pozorišta RS, a završio je na Trgu Krajine čitanjem pjesme „Uspavnaka za O.“ autorke Dijale Hasanbegović.
Simbol ovogodišnjeg marša je crna boja.
Na maršu suse okupilo mnogo žena i muškaraca koji su nosili parole povodom Osmog marta, prava žena, položaja žena radnica, porodilja…
Organizatori već tradiciolanog osmomartovskog marša su Oštra Nula, Helsinški parlament Građana Banja Luka, DRIP (Djeca, roditelji i porodilje), Udruženje žena sa invaliditetom Nika, Perpetuum mobile – Institut za razvoj mladih i zajednice, Centar za mlade Kvart, BASOC (Banjalučki socijalni centar ), Fondacija Udružene žene, Udružene žene Bratunac, Mreža za izgradnju mira i Inicijativa Građanke za ustavne promjene.
Organizatori mašra su rekli da ne pristaju da žive u okovima patrijarhata koji uporno marginalizuje i negira potencijale žena.
„Кako drugačije tumačiti činjenice da žene čine najveći broj ekonomski neaktivnih osoba u BiH, dok istovremeno nose najveći teret brige o porodici i najranjivijim kategorijama stanovništva, primaju manje plate za rad iste vrijednosti i samo simbolično participiraju u izvršnoj vlasti i upravnim odborima javnih preduzeća. Žene žrtve ratnog zločina silovanja i torture ni 20 godine poslije rata ne mogu da ostvare pravo na odštetu (pravo na naknadu za pretrpljenu štetu u krivičnom postupku) i imaju ograničen pristup zdravstvenim uslugama i korištenju prava iz zdravstvenog osiguranja“, istakli su organizatori.
Dodali su da se rodna perspektiva ne uzima u obzir prilikom procjene potreba i kreiranja strategija i politika razvoja pri čemu i dalje ne postoji statistika o tome koliko žena u BIH ima status izbjeglica i raseljenih osoba uz činjenicu da je manje od 10% pomoći namjenjene održivom povratku pripalo ženama povratnicama.
Treba napomenuti da istovremeno raste broj slučajeva nasilja i diskriminacije nad LBTI ženama, sudovi izriču niske kazne trgovcima ljudima, nasilje u porodici i partnerskim vezama u BiH i dalje predstavlja najrašireniji oblik nasilja koji predominantno pogađa žene i djevojčice i ne postoji zakonom regulisana obaveza informisanja žena koje su preživjele nasilje o dostupnim oblicima podrške i pomoći, a sudovi, u pravilu, počiniocima rodno zasnovanog nasilja izriču uslovne osude i novčane kazne, dok su kazne zatvora prava rijetkost.
Žene sa invaliditetom su višestruko diskriminisana društvena grupa koju uglavnom karakteriše socijalna izolovanost uslijed smanjenje pokretnosti i mnogobrojnih društvenih barijera koje su doprinijele njihovoj „nevidljivosti“ itd.
ZAŠTO CRNA BOJA?
Nošenjem crne trake učesnici Osmomartovskog marša u Banjaluci pridružili su se generalnom osmomartovskom štrajku koji organizuje Medjunarodna štrajkačka ženska asocijacija (The International Women’s Strike – IWS) koja je nastala kao odgovor na trenutno socijalno, pravno, političko i verbalno nasilje koje doživljavaju savremene žene širom svijeta.
IWS je nastao na inicijativu Poljakinja koje su u oktobru prošle godine masovno izašle na ulice protiveći se donošenju zakona koji je imao namjeru u potpunosti zabraniti abortus u Poljskoj.
Masovni protesti organizovani su danas pod parolom “Solidarnost je naše oružje” u više od 35 zemalja svijeta, uključujući : Argentinu, Australiju, Njemačku, Italiju, Rusiju, SAD, Španiju, itd.
Za danas popodne u 18 časova planirana je projekcija filma „Sufražetkinja“ i razgovor poslije filma u Banjalučkom socijalnom centru – БАSOC-u.
Video sa marša pogledajte na ovom linku