Poljoprivreda je, često čujemo, razvojna šansa BiH. Bogata je plodnim
tlom, čak polovinu države čine poljoprivredne površine, bogati smo i vodom i
blagom klimom… Pa opet, većina voća i povrća koje se može naći u
supermarketima i tržnicama je iz uvoza. Tačno je da banane i narandže ne možemo
proizvoditi, ali se postavlja pitanje zašto uvozimo jabuke, šljive, krompir,
luk ili mrkvu?
Poljoprivrednici kažu da je razloga mnogo. Od rata naovamo, poljoprivreda
je opterećena brojnim problemima, od nepostojanja državne strategije,
pravilnika, do nedostatka podsticajne
politike i adekvatnih budžetskih izdvajanja. Smatraju da je trenutno u našoj
zemlji oko 70 odsto površina neiskorišteno, ali da će situacija biti i gora,
jer se niko u svijetu poljoprivredom ne može baviti bez državnih poticaja i
mjera koje štite domaću proizvodnju. A nadležni ćute i ne poduzimaju apsolutno
ništa već 20 godina, osim možda kada treba kresati izdvajanja za ovu oblast. Tako se još od rata nisu
uspjeli dogovoriti i donijeti strategiju poljoprivrede za cijelu zemlju. Zbog
njihovog nemara ili nerada, poljoprivrednici su izgubili pristup IPA fondovima u
iznosu od 9,1 milion eura.
Pored gubitka spomenutih fondova, domaći poljoprivrednici su
već mjesecima u strahu i od gubitka skromnog domaćeg tržišta, jer je 1. februara
ove godine na snagu stupio prilagođeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
(SPP) između BiH i Evropske unije.
Kako bi se domaćoj javnosti, a posebno poljoprivrednicima,
približio SPP i njegove brojne prednosti, ali i obaveze domaćih vlasti,
Kancelarija specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini
(EUSR) pokrenula je projekt “Oranice bez granica”. U sklopu projekta se tokom
cijelog februara održavaju javni forumi širom BiH, na kojima naši poljoprivredni
proizvođači imaju prilika razgovarati sa predstavnicima evropske delegacije o
šansama koje im se pružaju u procesu evropskih integracija, a istovremeno imaju
priliku čuti i iskustva kroz koja su
prošle Hrvatska, Srbija i Italija.
Ono što se moglo čuti od strane domaćih poljoprivrednika na
forumu u Banjaluci je da njihova priča, pogotovu ukoliko je riječ o malim
proizvođačima, nema ni početka ni kraja.
“Poljoprivredom su se bavili moji roditelji, danas se bavim
ja i nigdje nismo dospjeli. Možete li mi, možda vi reći, koje su to osnovne
instance kojima se poljoprivredni proizvođači mogu obratiti za savjet, pomoć,
bilo šta. Moja iskustva kažu da je to borba sa vjetrenjačama i priča koja nema
ni svog početka, ni svog kraja”, rekla je na forumu u Banjaluci Mirjana L., poljoprivrednica
iz Lijevča polja.
Većina poljoprivrednika se složila sa njom, smatrajući da
nikada nisu bili bliže tržištu EU, a opet i nikada dalje.
Vladimir Usorac, predsjednik udruženja poljoprivrednih
proizvođača RS, smatra da su poljoprivrednici
potpuno nemoćni, te da jedino predstavnici EU mogu izvršiti pritisak na
domaće političare i zakonodavna tijela da se konačno donese strategija
poljoprivrede.
“U ruci EU je štap, ako ih oni ne uspiju natjerati da donesu
strategiju, niko neće. Mi to pokušavamo već 20 godina i ništa. Mi imamo priliku
promijeniti stvari na izborima, ali se, nažalost, zanesemo i za jedan ručak
promijenimo mišljenje. Nama se evropski fondovi nude već 20 godina i na kraju
ne dobijemo ništa. U ministarstvima nam sjede nekompetentni ljudi. Kako im nije
jasno da su poljoprivrednicima potrebne veće subvencije i pogodnosti za
proizvodnju, kako bi mogli da budu konkurentni s drugim zemljama. Za agrar se u
EU izdvaja preko 50 posto, a kod nas od 3 do 4 posto, kako onda da budemo
konkurentni”, naglašava Usorac.
Poljoprivrednici se
moraju udruživati ako žele u EU
Govoreći o iskustvima iz Srbije, Jovica Jakšić iz Nezavisne
asocijacije poljoprivrednika Srbije ističe da je za poljoprivrednike najvažnije
udruživanje i stvaranje krovne organizacije na nivou BiH.
“Poljoprivrednici u Srbiji su godinama tražili od političara
da učine nešto kako bi nam se olakšao plasman robe na domaće i na inostranom
tržištu. Protestovali smo, vršili pritisak, ali bez većeg uspjeha. Na koncu smo
se udružili i uspjeli izboriti za nas same. Isto su uradili i poljoprivrednici
u Poljskoj. I smatram da je to najbolje rješenje”, rekao je na forumu u
Banjaluci Jakšić. “Ako zajedno kupujemo
repromaterijal, dobijamo popust na veliku količinu. Zajedno nastupamo na
tržištu i tako smo zanimljiviji većim kupcima. Tako postajemo profitabilniji.
To bi moglo biti rješenje i za bh. proizvođače.”
Ipak, Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, smatra
da je BiH daleko od krovnog udruženja. “ Bilo je pokušaja u ranijem period da
se poljoprivrednici udruže, ali kako
vrijeme odmiče, to više niko i ne spominje. Ljudi gube moral, sve ih više gleda
kako da napusti ovaj posao, počne neki drugi ili da jedostavno ode odavde. Samo
u prošloj godini, 20 posto voćnjaka u RS je napušteno”, izjavio je za naš
portal Dojčinović.
Napominje i da je za domaću proizvodnju ključna uloga
države, jer sve evropske zemlje, imale one krovno udruženje poljoprivrednih
proizvođača ili ne, od države dobijaju subvencije, poticaje i daleko veća
sredstva se izdvajaju za poljoprivredu nego kod nas.
“Konkretno u slučaju voćara, mogu reći da mi nemamo
asortiman voća koji se traži na tržištu EU. Naše jabuke možemo izvoziti u
Hrvatsku, Srbiju i Rusku Federaciju, ali ne i u EU. Oni ove sorte ne poznaju i
nisu tražene. Traže se maline, orasi, lješnici, drugačije sorte jabuka, ali
riječ je o višegodišnjim zasadima, koji rod donose nakon 5 do 7 godina, a mi
smo bez pomoći države, bez zaštitnih mjera nemoćni. I na kraju krajeva, šta da
radimo sa sadašnjim zasadima, da ih jednostavno počupamo i dignemo kredit da
zasadimo nešto drugo, što će donijeti rod za 7 godina? Neophodna nam je pomoć
države, barem da u vrijeme berbe, 3 do 4 mjeseca, uvedu zaštitne mjere.
Drugačije se ne možemo nositi sa robom iz EU koja je pod visokim subvencijama”,
ističe Dojčinović.
Iskustva iz Hrvatske:
Jačajte konkurentnost
Šef Delegacije EU u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH ambasador
Lars-Gunnar Wigemark smatra da poljoprivredni proizvođači moraju biti
organizovaniji kako bi od domaćih vlasti dobili podršku za proizvodnju i
ostvarili konkurentnost u odnosu na druge zemlje.
“Svjesni smo da su poljoprivrednici u BiH u ozbiljnom položaju,
usljed nedostatka finansijskih sredstava, odnosno višegodišnjeg neisplaćivanja
subvencija na koje imaju zakonsko pravo”,
rekao je Wigemark, uz stav da poljoprivrednici u oba bh. entiteta djeluju
rascjepkano, a njihov glas bi se više čuo da nastupaju zajedno.
Naglasio je i da EU želi da poljoprivredni proizvođači u BiH
uživaju sve pogodnosti koje donosi prisutnost na evropskom tržištu, čije
standarde moraju ispuniti.
Miroslav Božić, bivši savjetnik hrvatskog ministra
poljoprivrede i ekspert u realizaciji projekta EU pak smatra da je u ovom
trenutku ključna stvar edukacija proizvođača i njihovo upoznavanje sa
mogućnostima koje pružaju evropske integracije. Ističe i da ne treba imati
iluzije da se pregovorima sa EU može puno toga postići, što pokazuju i iskustva
Hrvatske. Prema njegovim riječima, može se ispuniti deset posto od očekivanog,
dok je ostalo domaća zadaća. Njegov
savjet je jačanje konkurentnosti.
“Bez jačanja konkurentnosti, može se samo govoriti o velikoj
prijetnji evropskih poljoprivrednih prehrambenih proizvoda na ovim tržištima, a
to nije cilj, niti interes EU”, naglasio je Božić.
Trenutno se iz BiH na evropsko tržište može izvoziti
krompir, mlijeko, voće, povrće, riba, šećer i vino, a ukoliko domaće vlasti
usklade domaće standarde sa onima u EU, izvoz na evropsko tržište bi mogo biti
omogućen i dodatnim kategorijama
proizvoda životinjskog porijekla, kao što su perad, konzumna jaja i svinjsko
meso.
Banjaluka je sedmi grad u kome se organizuje forum “Oranice
bez granica” o perspektivama razvoja bh. poljoprivrede, a naredni su zakazani
za 16. i 17. februar u Gradačcu i Doboju. Projekat se završava 23. februara
forumom u Trebinju.