“Ova vatra gori 4000 godina i nikada nije prestala”, kaže Aliyeva Rahila. “Čak i kiša koja dolazi ovdje, snijeg, vjetar – nikad ne prestaje gorjeti.”
Ispred, visoki plamenovi nemirno plešu preko 10-metarskog dijela brda, čineći vrući dan još toplijim, piše CNN.
Ovo je Yanar Dag – što znači “goruća planina” – na azerbajdžanskom poluotoku Absheron, gdje Rahila radi kao turistički vodič.
Nuspojava velikih rezervi prirodnog plina u zemlji, koje ponekad iscure na površinu, Yanar Dag je jedan od nekoliko spontano nastalih požara koji su fascinirali i plašili putnike u Azerbajdžan tokom hiljada godina.
Venecijanski istraživač Marco Polo pisao je o misterioznim fenomenima kada je prolazio ovom zemljom u 13. vijeku. Drugi trgovci Puta svile donosili su vijesti o plamenu dok su putovali u druge zemlje.
Zbog toga je zemlja dobila nadimak “zemlja vatre”.
Takvih je požara nekoć bilo mnogo u Azerbajdžanu, ali budući da su doveli do smanjenja nivoa plina u podzemlju, ometajući komercijalno vađenje plina, većina ih je ugašena.
Yanar Dag je jedan od rijetkih preostalih primjera, a možda i najdojmljiviji.
Svojedobno su igrali ključnu ulogu u drevnoj zoroastrijskoj religiji, koja je utemeljena u Iranu i cvjetala u Azerbajdžanu u prvom milenijumu prije Hrista.
Za zoroastrijce vatra je poveznica između ljudi i nadnaravnog svijeta te medij kroz koji se može steći duhovni uvid i mudrost. Pročišćava, održava život i vitalni je dio obožavanja.
Danas većina posjetilaca koji stignu u jednostavni centar za posjetioce Yanar Dag dolaze zbog spektakla, a ne zbog vjerskog ispunjenja.
Doživljaj je najimpresivniji noću, odnosno zimi. Kada padne snijeg, pahuljice se rastapaju u zraku, a da uopšte ne dodiruju tlo, kaže Rahila.
Uprkos navodnoj starini plamena Yanar Daga – neki tvrde da je ova vatra možda zapaljena tek 1950-ih – potrebno je 30 minuta vožnje sjeverno od Bakua da biste ga vidjeli. Centar nudi samo mali kafić i nema puno više stvari u okolici.