Biznis konsultantkinja Natalija Grejs autorka je knjige
„Zakoni genetskog siromaštva“ u kojoj pokušava da objasni kako su ljudi
programirali sebe na male prihode.
Kako ona tvrdi, siromaštvo je uzrokovano sledećim faktorima:
1. Način razmišljanja
Dok smo bili klinci, često je moje društvo posle škole
odlazilo u kuću jedne devojčice iz mog odeljenja, i tamo smo skakali po kauču
sve dok ne bi došli roditelji. Naročito smo uživali u tome zbog pojedinih
federa koji su gotovo izbijali iz postave. Naše skakanje proizvodilo je i pravi
oblak prašine. Dvadeset godina kasnije, ponovo sam posetila svoju drugaricu iz
detinjstva i, na svoj užas, u njenoj kući zatekla sam isti taj kauč.
Koliko sam mogla da primetim, bio je u približno istom
stanju kao kada smo pre dve decenije skakale po njemu, ali ja sam ostala
zatečena celokupnim stanjem svih komada nameštaja u kući. Sve je bilo
dotrajalo, prašnjavo i pokvareno. U glavi sam brzo preračunala koliko bi
koštalo da se kupi novi kauč, zamene stare stolice i polomljeno veliko
ogledalo, u čije je pukotine stavila foliju. Dok smo razgovarale, u glavi sam
stavljala nove tapete na njene zidove. Želela sam da pobacam sve kartonske
kutije koje su virile ispod njenog kreveta, zajedno sa polomljenom saksijom
koju je privezala parom najlonskih čarapa.
„Ali, šta ako su u izuzetno teškom finansijskom položaju“ –
zapitala sam se nedugo potom. Ali, moj mozak se i dalje nije predavao i
prisetila sam se kako sam i sama nedavno kupila jeftine tapete koje izgledaju
sjajno. Gde god da sam pogledala, videla sam samo pukotine, prljavštinu i
đubre.
Odjednom mi je sinula jedna misao – zašto se prljavština
uvek vezuje za siromaštvo? Sada to pitam i vas. Možete da zamenite uvek sa
„često“ i „gotovo uvek“, ali to je činjenično stanje. Priznaćete da i skroman
dom ima sve predispozicije da bude čist. Ipak, prljavština je gotovo uvek
prisutna u siromašnim domovima.
Mislim da je razlog tome što je ta neurednost i prljavština
odraz uma i načina razmišljanja. Kako su prljavština i siromaštvo komšije, to
znači i da je siromaštvo poseban način razmišljanja.
Siromaštvo se ogleda i u neopranim rukama.
2. Tvrdičluk
U školi sam imala divnu profesorku knjievnosti. Bila je
neverovatno inteligentna i intuitivna. Jednog dana, rekla je rečenicu koja mi
se do danas urezala u sećanje. Neko od učenika pitao je šta je tvrdičluk, a ona
je rekla: „Tvrdičluk je ono kada piješ iz stare, okrnjene šolje dok novu čuvaš
u kredencu“.
To srećemo u većini domaćinstava. Kao što se višak novca
odvaja za crne dane, tako se i dobar escajg čuva za posebne prilike. Međutim,
te posebne prilike su tako retke, a crni dani su sve češći. Ako sve dobro što
imate čuvate za budućnost, ona nikada neće doći.
Ako sve svoje nade ulažemo u budućnost, sadašnjost će nam
biti tragična.
3. Kompleks Pepeljuge
Poznajem ženu koja je dvadeset godina manijakalno štedela
novac kako bi mogla da ga pridoda novcu od prodaje garsonjere, i napokon sebi
kupi kuću sa baštom.
Sama je odgajila dve ćerke. Stalno su bile polugladne, a sve
tri uglavnom su živele na supama. Jednom mi se starija ćerka poverila i rekla
mi da se stidi toga što ima samo par komada odeće, a svaki komad je vidljivo
krpljen. Iako je ona rasla, iste pantalone su, „magično“, rasle sa njom, tako
što joj je majka samo došivala nove materijale na njih.
Znate šta se onda dogodilo? Nakon dve decenije odricanja,
majka je napokon kupila kuću o kojoj je sanjala, ali devojke uopšte nisu bile
zainteresovane za baštu. Pored toga, nisu se ni ponašale kao većina devojaka
jer su dobile „kompleks Pepeljuge“. Drugim rečima, plašile su se da troše novac
pa i danas, kada imaju posao i izvor prihoda, i dalje idu u iznošenoj odeći,
jedu iz polupanih tanjira, a nameštaj ne kupuju već uzimaju ono što su drugi
bacili. To siromaštvo ostalo im je zacrtano u podsvesti i tako se ponašaju i
sada kada mogu sebi da priušte malo uživanja.
Konstantan strah od trošenja i najmanje svote novca će vas
psihički unazaditi.
4. Podsvesno
programiranje
Deca koja odrastaju u siromašnoj sredini podsvesno sebe
programiraju na siromašan način života i u budućnosti. Čehov je davno primetio
da pohabani zidovi i prljavi hodnici imaju poguban uticaj na moć učenika da uče
u takvom okruženju.
Prljavština i siromaštvo ubijaju čoveka u pojam, i to
siromaštvo ostaje im u podsvesti i kada se okolnosti promene.
Bogatstvo je stanje uma, a najmanje što možete da uradite
kako biste oterali bedu jeste da povadite sve te lepe tanjire i šolje i krenete
danas da ih koristite. Ne čekajte specijalne povode, svaki dan je specijalan.
Bacite polomljena ogledala i polomljene saksije. Izglancajte pod, pa ćete usput
očistiti i um.
I bogatstvo, kao i siromaštvo su dobrim delom način
razmišljanja.