Hapšenje bivšeg pripadnika Kontraobaveštajne službe (KOS)
nekadašnje Vojske Jugoslavije pukovnika Radovana Aleksića, zbog sumnje da je u
julu u centru Podgorice pucao u policijskog inspektora Predraga Šukovića,
predstavlja prvo hapšenje bivšeg oficira jedne od obaveštajnih službi koji je
osumnjičen za teško krivično delo.
Dok veštaci utvrđuju da li je baš Aleksić na snimku koji su
zabeležile sigurnosne kamere na mestu pucnjave, ovaj događaj otvara pitanje
delovanja bivših obaveštajaca i pripadnika bezbednosnih službi nakon prestanka
rada za državu.
Nakon dvočasovnog saslušanja u državnom tužilaštvu, Radovan
Aleksić je negirao optužbe tvrdeći da je u vreme događaja bio u Beogradu. To je
saopštio i njegov branilac advokat Milan Vujović.
U julu ove godine pucano je na inspektora Predraga Šukovića,
a beg napadača su snimile kamere. Policija je objavila fotografije sa na kojima
je potencijalni osumnjičeni i pozvala građane da prijave ukoliko prepoznaju tu
osobu. Na osnovu jedne takve prijave, uhapšen je Aleksić.
Odmah nakon njegovog hapšenja, mediji su objavili da je
Aleksić 1999. godine brutalno pretučen ispred njegovog stana u Nikšiću, a
napadači nikada nisu pronađeni. To se dovodilo u vezu sa činjenicom da je
Aleksić tada bio na čelu Kontraobaveštajne službe Voske Jugoslavije i načelnik
Službe bezbednosti Podgoričkog korpusa. Vojska je u tom periodu bila u
permanentnom sukobu sa crnogorskim civilnim vlastima.
Komentarišući ovaj događaj general u penziji Blagoje
Grahovac ne isključuje mogućnost da je hapšenje Aleksića veštački proizvedena
akcija, koja može imati i svoju političku svrhu.
“Ovo mi liči na veštački izazvanu aferu koja liči na
aferu ‘Orlov let’. Ovo mi liči na proizvedenu akciju koja bi se primila u
predizbornoj kampanji. Ja sugerišem gospodinu Aleksiću da sve otkrije što zna i
do čega je došao i u vojnoj službi i posle vojne službe. Sve što je bilo
protivzakonito i sve što je bilo izvan granica morala. Na taj način će dati
najveći doprinos Crnoj Gori i crnogorskom društvu, da bi se konačno počelo
lečiti od jednog tumora, udbaškog tumora koji je zahvatio celokupno
društvo”, kaže Grahovac.
Hapšenje Radovana Aleksića je otvorilo politički problem i
još jednu politiku temu u predizbornoj kampanji u Crnoj Gori. Naime, povodom
ovog hapšenja oglasila se Nova srpska demokratija, članica opozicionog
Demokratskog fronta, koja je saopštila da je “srpski pukovnik Aleksić
uhapšen bez relevantnih dokaza da je umešan u pokušaj ubistva, ničim potkrepljenom
sumnjom, očiglednim podmetanjem i zloupotrebom moći vlasti Mila
Đukanovića”.
Reagovala je i Demokratska partija socijalista (DPS) Mila
Đukanovića, koja je saopštila da je u vreme protesta Demokratskog fronta,
Aleksić bio zadužen da organizuje takozvanu redarsku službu te koalicije.
“Reč je o osobi koja je imala jednu od ključnih uloga u
formiranju zloglasnog Sedmog bataljona Vojske Jugoslavije tokom pokušaja
disciplinovanja Crne Gore od strane Miloševićevog režima i njegovih političkih
satelita u našoj zemlji tokom 1999. godine”, navodi DPS.
Slučaj hapšenja penzionisanog obaveštajca, otvara pitanje
aktivnosti službenika državne ili vojne bezbednosti nakon izlaska iz aktivne
državne službe.
Službenici iz oblasti bezbednosti se rano penzionišu, pa je
pitanje da li oni nastavljaju da koriste svoje veštine.
“Jedna izreka koja je tako profanisana po filmovima
kaže, ‘jednom špijun uvek špijun’. Jedna od štetnih posljedica na širem
prostoru bivše Jugoslavije, nedostatak kvalitetnog tržišta rada za te ljude
bila je stvaranje obaveštajnog podzemlja. U Hrvatskoj je u vreme građanskog
rata postojalo sedam paralelnih službi koje su bile konkurencija jedna
drugoj”, navodi Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda.
Radić ističe da je u Bosni i Hercegovini, koja je bila
rascepkana, svako radio za sebe, te da je vrlo zamršena bila i situacija na
prostoru Crne Gore.
“I, naravno, da je to stvorilo jednu veliku količinu
kadra koji je kasnije počeo da traži svoj prostor na tržištu. Teško je
dokazivo, ali mislim da su neki od njih stavili svoja znanja, socijalne veze,
profesionalne veze koje su stekli dok su radili za državu, na raspolaganje
onima koji su bili spremni da plate ljudima iz biznisa i ljudima iz
organizovanog kriminala”, pojašnjava Radić.
General Blagoje Grahovac, govoreći o sudbini dela
obaveštajaca i pripadnika tajnih službi nakon što izađu iz državne službe,
navodi da većina nikad nije otišla u penziju.
“Treba znati da oni nikad nisu, ili većina njih nikada
nije penzionisana, nego je nastavila da radi ono što je radila ranije – i to
povezujući se sa pojedinim partijama. Naravno, pošto je KGB (Komitet državne
bezbednosti Sovjetskog Saveza) nekada imao potpunu kontrolu nad tim službama,
ništa se tu nije promenilo ni danas. Službe Ruske Federacije i dalje nad njima
imaju supremat”, ocjenjuje Grahovac.
Vojni analitičar Aleksandar Radić ističe da je naozbiljniji
bezbednosni problem regiona bila upravo sprega obaveštajnog podzemlja sa
strukturama koje su htele da afirmišu svoje finansijske interese.
“I zbog toga, mislim da je potcijenjeno koliko je štete
moglo da nastane od ljudi koji su radili za biznismene i kriminalce. To je tema
koja je potpuno marginalizovana. Ali, ima indikatora zbog kojih bismo mogli da
krenemo od procjene, da neki pojedinci imaju svojevrsne mini-obaveštajne
službe, ili službe bezbednosti sa tehničkim mogućnostima do kojih danas nije
problem doći”, zaključuje Radić.
Hapšenje bivšeg pripadnika Kontraobaveštajne službe (KOS)
nekadašnje Vojske Jugoslavije pukovnika Radovana Aleksića, zbog sumnje da je u
julu u centru Podgorice pucao u policijskog inspektora Predraga Šukovića,
predstavlja prvo hapšenje bivšeg oficira jedne od obaveštajnih službi koji je
osumnjičen za teško krivično delo.
Dok veštaci utvrđuju da li je baš Aleksić na snimku koji su
zabeležile sigurnosne kamere na mestu pucnjave, ovaj događaj otvara pitanje
delovanja bivših obaveštajaca i pripadnika bezbednosnih službi nakon prestanka
rada za državu.
Nakon dvočasovnog saslušanja u državnom tužilaštvu, Radovan
Aleksić je negirao optužbe tvrdeći da je u vreme događaja bio u Beogradu. To je
saopštio i njegov branilac advokat Milan Vujović.
U julu ove godine pucano je na inspektora Predraga Šukovića,
a beg napadača su snimile kamere. Policija je objavila fotografije sa na kojima
je potencijalni osumnjičeni i pozvala građane da prijave ukoliko prepoznaju tu
osobu. Na osnovu jedne takve prijave, uhapšen je Aleksić.
Odmah nakon njegovog hapšenja, mediji su objavili da je
Aleksić 1999. godine brutalno pretučen ispred njegovog stana u Nikšiću, a
napadači nikada nisu pronađeni. To se dovodilo u vezu sa činjenicom da je
Aleksić tada bio na čelu Kontraobaveštajne službe Voske Jugoslavije i načelnik
Službe bezbednosti Podgoričkog korpusa. Vojska je u tom periodu bila u
permanentnom sukobu sa crnogorskim civilnim vlastima.
Komentarišući ovaj događaj general u penziji Blagoje
Grahovac ne isključuje mogućnost da je hapšenje Aleksića veštački proizvedena
akcija, koja može imati i svoju političku svrhu.
“Ovo mi liči na veštački izazvanu aferu koja liči na
aferu ‘Orlov let’. Ovo mi liči na proizvedenu akciju koja bi se primila u
predizbornoj kampanji. Ja sugerišem gospodinu Aleksiću da sve otkrije što zna i
do čega je došao i u vojnoj službi i posle vojne službe. Sve što je bilo
protivzakonito i sve što je bilo izvan granica morala. Na taj način će dati
najveći doprinos Crnoj Gori i crnogorskom društvu, da bi se konačno počelo
lečiti od jednog tumora, udbaškog tumora koji je zahvatio celokupno
društvo”, kaže Grahovac.
Hapšenje Radovana Aleksića je otvorilo politički problem i
još jednu politiku temu u predizbornoj kampanji u Crnoj Gori. Naime, povodom
ovog hapšenja oglasila se Nova srpska demokratija, članica opozicionog
Demokratskog fronta, koja je saopštila da je “srpski pukovnik Aleksić
uhapšen bez relevantnih dokaza da je umešan u pokušaj ubistva, ničim potkrepljenom
sumnjom, očiglednim podmetanjem i zloupotrebom moći vlasti Mila
Đukanovića”.
Reagovala je i Demokratska partija socijalista (DPS) Mila
Đukanovića, koja je saopštila da je u vreme protesta Demokratskog fronta,
Aleksić bio zadužen da organizuje takozvanu redarsku službu te koalicije.
“Reč je o osobi koja je imala jednu od ključnih uloga u
formiranju zloglasnog Sedmog bataljona Vojske Jugoslavije tokom pokušaja
disciplinovanja Crne Gore od strane Miloševićevog režima i njegovih političkih
satelita u našoj zemlji tokom 1999. godine”, navodi DPS.
Slučaj hapšenja penzionisanog obaveštajca, otvara pitanje
aktivnosti službenika državne ili vojne bezbednosti nakon izlaska iz aktivne
državne službe.
Službenici iz oblasti bezbednosti se rano penzionišu, pa je
pitanje da li oni nastavljaju da koriste svoje veštine.
“Jedna izreka koja je tako profanisana po filmovima
kaže, ‘jednom špijun uvek špijun’. Jedna od štetnih posljedica na širem
prostoru bivše Jugoslavije, nedostatak kvalitetnog tržišta rada za te ljude
bila je stvaranje obaveštajnog podzemlja. U Hrvatskoj je u vreme građanskog
rata postojalo sedam paralelnih službi koje su bile konkurencija jedna
drugoj”, navodi Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda.
Radić ističe da je u Bosni i Hercegovini, koja je bila
rascepkana, svako radio za sebe, te da je vrlo zamršena bila i situacija na
prostoru Crne Gore.
“I, naravno, da je to stvorilo jednu veliku količinu
kadra koji je kasnije počeo da traži svoj prostor na tržištu. Teško je
dokazivo, ali mislim da su neki od njih stavili svoja znanja, socijalne veze,
profesionalne veze koje su stekli dok su radili za državu, na raspolaganje
onima koji su bili spremni da plate ljudima iz biznisa i ljudima iz
organizovanog kriminala”, pojašnjava Radić.
General Blagoje Grahovac, govoreći o sudbini dela
obaveštajaca i pripadnika tajnih službi nakon što izađu iz državne službe,
navodi da većina nikad nije otišla u penziju.
“Treba znati da oni nikad nisu, ili većina njih nikada
nije penzionisana, nego je nastavila da radi ono što je radila ranije – i to
povezujući se sa pojedinim partijama. Naravno, pošto je KGB (Komitet državne
bezbednosti Sovjetskog Saveza) nekada imao potpunu kontrolu nad tim službama,
ništa se tu nije promenilo ni danas. Službe Ruske Federacije i dalje nad njima
imaju supremat”, ocjenjuje Grahovac.
Vojni analitičar Aleksandar Radić ističe da je naozbiljniji
bezbednosni problem regiona bila upravo sprega obaveštajnog podzemlja sa
strukturama koje su htele da afirmišu svoje finansijske interese.
“I zbog toga, mislim da je potcijenjeno koliko je štete
moglo da nastane od ljudi koji su radili za biznismene i kriminalce. To je tema
koja je potpuno marginalizovana. Ali, ima indikatora zbog kojih bismo mogli da
krenemo od procjene, da neki pojedinci imaju svojevrsne mini-obaveštajne
službe, ili službe bezbednosti sa tehničkim mogućnostima do kojih danas nije
problem doći”, zaključuje Radić.
Izvor Newsweek.rs