Sjedimo tako na kafi sinoć i pričamo o poslu – kako se koja
snalazi i kako unaprijediti ono što već radi. Onda nastavljamo sa
prepričavanjem putovanja i nekih životnih iskustava, pa završimo sa planovima i
željama. U pola razgovora se pođem smijati i kažem joj „Vidi, jbt, ženski
razgovor a o kuhanju ili nekim takvim temama ni govora!“
A jedemo, majke mi. Svaki dan.
Pa se sjetim i ispričam joj kako me jedna meni draga, ženska
osoba nedavno nakon pola sata razgovora pitala šta kuham, a ja se toliko
zbunila da sam jedva promucala „Pa eto, šta stignem“. A pri tom sam pomislila
kako već 7 godina ne živim sa roditeljima i kako me mama za to vrijeme nijednom
pitala šta jedem i znam li uopšte kuhati. Prosto nam to nikad nije bila tema, a
i vidi valjda da se nisam osušila. Ali zato stalno pričamo o knjigama koje
čitamo, idejama kako mijenjati svijet i šta ćemo biti u nekom sljedećem životu
jer u ovom ne stižemo obuhvatiti sva interesovanja.
Možda je takva nestandardna porodica iz koje potičem glavni
krivac za to što ja i danas svoje komšije znam po facama, za neke znam šta vole
i sl, ali pojma nemam o njihovim privatnim životima. Nisu me naučili da se
bavim tuđim životima. Ili mi prosto pri rođenju nije instaliran taj dio.
Ali znam da je upravo to jedan od razloga zbog kojeg ja
uvijek 152 puta više obraćam pažnju na lokalne, nego na one opšte izbore. I u
to predizborno vrijeme uvijek pažljivo čitam programe, analiziram ljude i biram
kao da mi život od toga zavisi.
Ups, pa i zavisi.
Jer, činjenica jeste da živimo u sjebanoj državi koja ima
ogromne probleme. Ali je isto tako činjenica da su svaki grad, odnosno opština,
priča za sebe.
Kao kad imate zgradu u kojoj živite i ne sviđa vam se u njoj
bar 14 stvari i ne možete možda ni uticati na njih. Ali svoj stan možete
urediti baš onako kako vi želite.
Tako i ja to gledam – ne mogu ja sad nešto previše uticati
na to kakva mi je zgrada, pardon – država. Ali brate, mogu svoj grad, odnosno
stan srediti da bude najljepši i da se u njemu lijepo osjećam.
Samo iz tog razloga sam i radila intervjue sa kandidatima za
gradonačelnike Zenice i isto tako pažljivo pratim ostale aktivnosti stranaka.
Jer je bitno. I jer (u mom slučaju) Zenica može biti sređena k’o pišta taman
kad sve ostalo ne bi u državi valjalo.
Ko ne vjeruje neka ode nekad i prošeta Matuzićima, Jelahom i
kroz Tešanj. Pa kad ga mozak zaboli od nepreglednih privatnih radnji i kad
skonta da tu nema nezaposlenih kao u drugim mjestima, shvatiće o čemu govorim.
Ko ne vjeruje neka pogleda Vitez. Ili još bolje, neka samo u
svom okruženju prebroji na primjer Zeničane koji rade u Vitezu. Jer ovdje
nemaju posla, a u Vitezu ga nađu.
A svi smo u istoj državi i svima nam isti problemi sapliću
život, samo su oni svoje stanove/gradove bolje sredili.
I neću vam ja govoriti za koga da glasate, ali ću vam reći
da sigurno znam da u Zenici ima kandidata koji su sposobni i koji ne pričaju
šuplju priču. Onih koji do sada nisu bili politički aktivni i nisu imali
priliku da pokažu šta mogu. A mogu puno, vidite to kad pogledate njihove
biografije. I mladi su – ne kao ostale stranke koje radi zadovoljenja forme
daju nekoliko mjesta na listi mladima. Nego su svi baš mladi, na primjer 40-ak
godina. (Ko mi kaže da 40 nije mlado imaće sa mnom posla 😀 ) I imaju puno žena
na listama, opet ne radi forme, nego zato što su im važne i što one hoće da
pospreme svoj grad, onako kako žene znaju.
I pretpostavljam da i ostali gradovi imaju izbor, ali ja
rekoh – ne gledam druge i ne zanimaju me. Vi svi u svojim mjestima znate i
birajte. Birajte one kojima ćete moći sjesti na kičmu ako dobiju poziciju za
sva obećanja koja daju. Ja to još nisam doživjela, ali ako ikad doživim pratiću
im svaku izgovorenu riječ i na glavu ću im se popeti ako nešto od obećanog
slažu.
Gledala sam rezultate prošlih izbora na lokalnom nivou i
izlaznost je bila oko 50%. Polovina nije izašla i nije izrazila svoj stav. A
žive ovdje i bitno je da kažu šta misle.
Da opet uporedim sa stanom – nas je dvoje + dva mačka. Ja
bih da još pola stvari bacim iz kuće jer mi ne trebaju i smetaju mi, ali se
Damir sa tim ne slaže. Mačci iz objektivnih razloga nemaju pravo glasa. Da sam
grad Zenica i da je Damir nezainteresovan, mogla bih ja to sve frljnuti u
kantu. Kad bi došao kući i shvatio da nema na primjer fotelje koju voli, sigurno
bi se pokajao zbog toga što nije izrazio svoj stav. Jebiga.
Zato vas molim, nemojte biti lijeni i izađite na izbore. Ako
baš, baš nikako ne nalazite nekog kome vjerujete i kome želite dati svoj glas –
prekrižite listić ili nacrtajte Batmana. I to je neki stav.
Ako vas zanima raspored namještaja u kući – izađite na
izbore. Ako ne želite da žena sve uredi po svom ili da vas na primjer ostavi
bez TV-a, izađite i glasajte za svoj TV.
Omladino, ako vam je bitno da sami uredite svoju sobu u
stanu i da vam mama ne stavlja one odvratne zavjese na prozor bez vašeg pitanja
– prošetajte do biračkog mjesta. Iz iskustva vam kažem – potpuno je bezbolno, a
i kratko traje.
I nemojte se previše opterećivati kalkulacijama i misliti o
tome što opozicija na primjer nije ujedinjena i sl i koliko imaju šanse. Nikad
se to ne zna. I nemojte pušiti predizborne priče o nekim promjenama unutar
države, o obećanjima o uređenju, ustavnom poretku i svim silnim glupostima koje
mnoge stranke koriste jer ne znaju kako riješiti lokalne probleme.
Na ovim izborima birate da li će vam opština dovesti neke
nove firme u grad u kojima ćete naći posao, da li ćete se grijati na paru ili
ćete ložiti i da li će gradonačelnik (šef kuće) pomoći svojim sustanarima da i
njima svima bude dobro.
Ja stvarno i potpuno vjerujem u ‘čuda’ i u to da, ako
dovoljno nas izađe i glasa u nešto što vjeruje, imamo šansu za stvarnom
promjenom. A ako ništa drugo, prebrojaćemo se na ovim izborima pa ćemo znati
koliko imamo u gradu onih kojima je stalo i koji bi da rade i poprave sve ono
što mogu popraviti. I to je opet neka informacija.
Moj drug Srki je to opisao u ovom tvitu pa ga kopiram.
m.
Izvor: cyberbosanka.me