Najdeficitarniji kadar u Nemačkoj su vozači svih kopnenih prevoznih sredstava, izveštava Radio Dojče vele, navodeći da je situacija posebno kritična u javnom prevozu u gradovima.
Interesna udruženja zvone na uzbunu – ako se nešto ne preduzme, u Njemačkoj uskoro neće biti moguće sve putnike i svu robu prevesti od tačke A do tačke B.
Udruženje njemačkih prevoznika (VDV) posebno ukazuje na raskorak u sve gušćoj mreži javnog prevoza i sve većem broju vozača koji odlaze u penziju ili se nalaze pred penzijom.
Situacija je posebno kritična sa mašinovođama. “Niko više ne želi da vozi lokomotive”, žali se sindikat mašinovodja GDL. Dječački snovi o upravljanju vozom očigledno ispare nakon puberteta.
Trenutno širom zemlje nedostaje od 800 do 1.000 mašinovođa. Niko očito nije spreman na samoću i rad u smenama.
I gradovi poput Berlina očajnički traže nekoga ko bi prevozio građane. Prosječna starost berlinskih vozača podzemnih i nadzemnih željeznica je 50 godina.
“Nama trebaju mladi”, zavapio je i jedan portparol minhenskog gradskog preduzeća.
Otkako je u Nemačkoj prije nekoliko godina ukinut monopol železnice u međugradskom prometu, pojavio se i akutni manjak vozača autobusa na dužim relacijama.
Njemačko udruženje autobuskih prevoznika govori o trenutnom manjku od 2.000 vozača. U slijedećim godinama bi taj broj mogao da poraste na čak 10.000.
Udruženja su pokrenula agresivnu kampanju među mladima pod sloganom: “Pokreni nešto,– budi vozač autobusa”.
Slična je situacija i s rastućim sektorom putničkog teretnog prevoza. Doduše, trenutno se za taj posao obučava oko 7.000 mladih, ali oni presporo ulaze na tržište rada da bi se pokrio manjak.
Ne postoje tačni podaci koliko širom Nemačke trenutno nedostaje vozača teretnih vozila, ali samo na području Duisburga (gde se nalazi najveća rečna luka u Evropi i gde je sedište mnogih špediterskih kompanija) nedostaje 3.000 vozača.
Kako kaže portparol Udruženja profesionalnih vozača Volfgang Vesterman, mnogi špediteri su prisiljeni da zadržavaju svoje vozače i nakon odlaska u penziju. Drugi se, pak, pojačano daju u potragu za vozačima širom Evropske unije.
Vazdušni saobraćaj je jedini transportni sektor u kojem Nemačka ne vapi za vozačima, odnosno pilotima. “Tržište je zasićeno”, poručuje udruženje pilota Kokpit. Manjak pilota je primetan u Aziji i SAD-u, ali tamo su i radni uslovi dosta slabiji nego u Evropi, pa tako većina uloženo vreme i novac (najmanje 200.000 evra za pilotsko školovanje) pokušava da nadoknadi boljim radnim ugovorima kod evropskih kompanija, navodi Dojče vele.