Interesne udruge zvone na uzbunu: ako
se nešto ne poduzme, u Njemačkoj uskoro neće biti moguće sve putnike i svu robu
prevesti od točke A do točke B. Udruga njemačkih prijevoznika (VDV) posebice
ukazuje na raskorak u sve gušćoj mreži javnog prijevoza i sve većem broju
vozača koji odlaze u mirovinu ili se nalaze pred mirovinom.
Nitko neće u vozače
Situacija je posebice kritična sa
strojovođama, piše DW. „Nitko više ne želi voziti lokomotive“, žali se sindikat
strojovođa GDL. Dječački snovi o upravljanju lokomotivom očito ispare nakon
puberteta. Trenutno diljem zemlje nedostaje od 800 do 1.000 strojovođa. Nitko
očito nije spreman na samoću i rad u smjenama. I gradovi poput Berlina
očajnički traže nekoga tko bi prevozio građane. Prosječna starost berlinskih
vozača podzemnih i nadzemnih željeznica je 50 godina. „Nama trebaju mladi“,
zavapio je i jedan glasnogovornik minhenskog gradskog poduzeća. Otkako je u
Njemačkoj prije nekoliko godina ukinut monopol željeznice na međugradskom
prometu, pojavio se i akutni manjak vozača autobusa na duljim relacijama,
Njemačka udruga autobusnih prijevoznika govori o trenutnom manjku od 2.000
vozača. U sljedećim godinama bi taj broj mogao porasti na čak 10.000. Udruge su
pokrenule agresivnu kampanju među mladima pod sloganom: „Pokreni nešto – budi
vozač autobusa“.
Nitko neće za upravljač
Slična je situacija i s rastućim
sektorom cestovnog teretnog prijevoza. Doduše, trenutno se za taj posao obučava
oko 7.000 mladih, no oni presporo ulaze na tržište rada da bi se pokrio manjak.
Ne postoje točni podaci koliko diljem Njemačke trenutno nedostaje vozača
teretnih vozila, ali samo na području Duisburga (gdje se nalazi najveća riječna
luka u Europi i gdje je sjedište mnogih špediterskih kompanija) nedostaje 3.000
vozača. Kako kaže glasnogovornik Udruge profesionalnih vozača Wolfgang
Westermann, mnogi špediteri su prisiljeni svoje vozače zadržavati i nakon
odlaska u mirovinu. Drugi se pak pojačano daju u potragu za vozačima diljem
Europske unije.
Jedini prometni sektor u kojem u
Njemačkoj ne vapi za vozačima, odnosno pilotima je zračni. „Tržište je
zasićeno“, poručuje udruga pilota Cockpit. Manjak pilota je primjetan u Aziji i
SAD-u, no tamo su i radni uvjeti dosta slabiji nego u Europi pa tako većina
uloženo vrijeme i novac (najmanje 200.000 eura za pilotsko školovanje) pokušava
nadoknaditi boljim radnim ugovorima kod europskih kompanija, piše ABC portal