“Trenutno
radim sam, ali zbog porasta potražnje u narednom periodu namjeravam proširiti
kapacitete i zaposliti nove radnike”, priča Deraković.
Proizvodnjom
piva počeo se baviti iz hobija 2011. godine. Prošle godine registrovao je
zanatsku radnju od koje, ističe, može pristojno zaraditi.
U
ponudi ima pet vrsta piva – tamno, svijetlo sa američkim hmeljom, pivo sa
ljekovitim travama “Gruit”, đumbirom i limunom, te veliko svijetlo sa većim
procentom alkohola “India Pale Ale”.
Deraković
ističe da se prednost njegovih piva u odnosu na industrijska ogleda na upotrebi
100 odstotne ječmene sladi, a ne zamjenskih sirovina za kojima posežu velike
kompanije da bi proizveli veliku količinu jeftinog piva.
“Za
proizvodnju piva koriste se ječmeni slad, pivski kvasac, hmelj i voda. Proces
od kuvanja do flaširanja, u zavisnosti od vrste piva, traje od 35 do 45 dana”,
pojašnjava Deraković.
On
navodi da je hmelj najskuplji sastojak, te da sirovine kupuje iz zemalja u
okruženju pošto jer ih u BiH nema.
Deraković
kaže da na području BiH ima devet malih pivara, kao i nekoliko desetina onih
koji se ovim poslom bave iz hobija, te naglašava da u ovom zanatu nema tajni
među malim pivarima.
“Svakodnevno
se razmjenjuju iskustva zasnovana na drugarskom odnosu, a ne na tržišnoj
konkurenciji”, ističe Deraković.
Iako
pivo prolazi strogu kontrolu područne jedinice Zavoda za javno zdravstvo
Republike Srpske, Deraković naglašava da pivo izlazi na tržište pod uslovom da
kvalitetom zadovolji njegov ukus.
“Trenutno
je veća potražnja u odnosu na ponudu. Pivo se prodaje na prostoru cijele BiH, a
kupci su, s obzirom na nešto veću cijenu, pivnice i ugostiteljski objekti”,
navodi Deraković.
On
pojašnjava da su za naziv njegove radnje “Kastrum” zaslužne komšije, te da je
to u čast nekadašnjeg rimskog utvrđenja koje je i prvo pisano pominjanje Doboja
u dopisu iz 1415. godine u kojem dubrovački trgovci obavještavaju mađarskog
kralja Sigismunda o logorovanju vojske pod dobojskom tvrđavom u Usori.