Ovo je u emisiji Federacija plus
Federalne televizije kazao Ahmet Džubur, profesor na Agromediteranskom
fakultetu u Mostaru, govoreći o uzgoju jedne od najperspektivnijih kultura u
BiH.
Prinosi smilja su veliki, ali
destilerija je malo. Kako ovaj problem prevladati?
– Destilerija je malo, što je za
očekivati jer je do prije dvije godine bilo svega 10 hektara plantažnih zasada
smilja, a sada imamo više od 2.000 hektara plantaža smilja što predstavlja
enormno povećanje. Postoje tendencije daljnjeg povećanja budući da se u toku
ljeta i godine velike površine pripremaju za sadnju koja će uslijediti u
jesenjem periodu. Sigurno je da u tom smislu mora postojati organizirana,
smislena akcija države i da država preko svojih institucija – ministarstva,
privrednih komora – mora prestati spavati i uključiti se u proces koji ima
karakteristike vrlo ozbiljnog procesa.
Kakvi su poticaji u ovoj proizvodnji?
– Poticaji praktično je postoje.
Država preko svih svojih institucija je ignonirala da se u Hercegovini događa
nešto što se u poljoprivredi nije dogodilo u posljednjih više od 50 godina.
Dakle, niti resorna ministarstva, niti ministarstva poljoprivrede, niti
ministarstva trgovine, privredne komore nisu uopće uključeni u ovaj proces,
tako da je na nivou federalnog Ministarstva poljoprivrede utvrđen simboličan
iznos od 400-500 KM po hektaru podignutih zasada što predstavlja kap u moru. U
stvari, slobodno možemo reći da nikakve podrške države u ovom smislu nema.
Kako povećati proizvodnju eteričnih
ulja?
– Imamo situaciju da je ove godine
enormna proizvodnja sirove mase odnosno smilja, koja će biti idućih godina,
posebno za dvije, tri godine neusporedivo veća, budući da od treće do sedme
godine plantaže imaju maksimalan prinos od 500 do 800 grama. To znači da ćemo
iduće godine, a posebno za dvije godine imati tri-četiri puta veću proizvodnju
od ove tako da će sigurno biti veliki debalans između pristigle svježe mase i
destilerija koje se nalaze na raspolaganju. Imali smo prije nekoliko dana
situaciju da su ljudi šleperima smilje iz Hercegovine slali u destilerije u
Bosnu, u Ilijaš recimo, tako da definitivno država, kao sinonim resornih
ministarstava, mora najzad dati podršku investicijskim projektima, kapitalnim
ulaganjima. Ono što je posebno bitno, da bi eterična ulja bila konkurentna na
inozemnom tržištu mora se izvršiti njihova analiza. Analiza eteričnih ulja u
sofisticiranim referentnim insitucijama, poput Instituta Josip Pančić u
Beogradu, vrlo je skupa što proizvođači smilja, posebno mali, ne mogu pratiti,
tako da se određenim subvencijama mora ovaj proces pratiti kako bi se iz
Hercegovine isporučivalo smilje, odnosno eterično ulje vrhunske kvalitete. Loše
eterično ulje može jako ugroziti ovaj proces koji ja ne bih nazvao više
smiljomanijom, već zlatnom groznicom budući da desetine tisuća ljudi u
Hercegovini počinje živjeti od smilja.
Potražnja u svijetu kozmetičke,
farmaceutske inudstrije je sve veća. Kako onda još bolje iskoristiti ovaj
skriveni potencijal?
– U Hercegovini su ljudi iz raznih
dijelova Europe, SAD, Kine, Rusije, Dalekog Istoka. Smilje sa ovih područja je
vrlo referentno. Ono ima specifične kemijske karakteristike tako da je vrlo
traženo kako u farmaceutskoj tako i kozmetičkoj industriji. Znači, moramo
iskoristiti ovaj potencijal i država, ponavljam, mora prestati živjeti u svojim
slabostima i da konačno ministarstva počnu raditi svoj posao i da se počnu
baviti poljoprivredom i resursima koji su konkurentni i koji se moraju
podržati.