Vlada je već izvršila osam aukcija obveznica i trezorskih zapisa i na
taj način prikupila oko 100 miliona evra, ali ni to nije dovoljno, a
kako se i dalje pregovara oko novog aranžmana sa MMF-om, vladajući spas
vide u prodaji državnog kapitala.
Prvi je na redu Rudnik željezne rude “Ljubija” (RŽR Ljubija), koji
planiraju prodati direktnom pogodbom, pod sumnjivim okolnostima,
Izraelskom investicionom fondu (Israeli Investment Group-Overseas), koji
bi za 65 odsto akcija trebao platiti 28 miliona evra (56 miliona KM).
Izraelski investitor, ustvari je kompanija sa sjedištem u Dominiki,
ostrvskoj državi koja je poreski raj. Isti kupac je i 2014. godine
pokušao da kupi državni udio u rudniku “Ljubija”, a tada je i SIPA
upozoravala da se radi o sumnjivom partneru.
U medijima su se pojavile informacije da su suvlasnici izraelske kompanije ustvari kćerka Aria Livnea, prijatelja i savjetnika predsjednika RS-a Milorada Dodika, te Boško Šušnjar,
u čijem porodičnom vlasništvu je laktaška firma „Eko Bel“, koja je
dobila milionske kredite od IRB i ima unosne ugovore o deratizaciji sa
gradovima i opštinama.
Iako Arcelor Mital ima po ugovoru pravo prvensta na kupovinu, njihova
ponuda koja je navodno bila upola manje od ponude “izraelskog”
investitora je odbijena.
Protiv ove prodaje su radnici “Arcelor Mitala Prijedor”, koji je
osnovan od strane RŽR “Ljubije” i “Arcelor Mitala Holding” AG, 2004.
godine, gdje “Ljubija” ima 49 odsto akcija.
“Zabrinuti smo da li će novi vlasnik biti dobar i konstruktivan
partner Arcelor Mitalu i podržati tekuću proizvodnju u Arcelor Mitalu
Prijedor, te zadržati radnike ili će sada doći do drastičnih izmjena?” pita Milenko Stojnić, predsjednik Sindikata “Arcelor Mitala Prijedor”.
Nema odgovora gdje ide novac
Treba napomenuti i da ova ponuda dolazi u trenutku kada Arcelor Mital
Prijedor i Republika Srpska vode na sudu spor oko 25 miliona evra (50
miliona KM), koje je entitetska Poreska uprava pripisala Mitalu, navodno
na ime transfernih cijena, što iz Mitala odlučno negiraju.
Osim RŽR “Ljubije”, Vlada planira i prodaju manjinskog paketa akcija u
Krajina Petrolu, ali i preduzećima koja je kupila u stečaju poput Nove
Borije i Nove Romanije, ali i u ostalim preduzećima koja uglavnom ne
rade, ili su i dalje u stečaju.
Entitetska premijerka Željka Cvijanović ne otkriva koliko se novca planira prikupiti na ovaj način.
“Ne mogu da kažem
koji je to ukupan iznos koji će biti po tom osnovu prikupljen, to ćemo
vidjeti kad se desi, i da li će se uopšte desiti, da li će uopšte biti
uspješna privatizacija u svakom od ovih subjekata. Ali ima ih zaista
mnogo koji sad prolaze kroz proces restruktuisanja”, kaže Cvijanović
Na šta će novac od privatizacije biti potrošen ne pojašnjava ni
predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji u svom maniru kaže:
“Zovnuću vas da vas pitam kako ćemo to upotrijebiti”, kaže Dodik.
Dogorilo do nokata
Analitičari smatraju da će biti teško prodati sve firme koje je Vlada
planirala, pošto one uglavnom ne rade i ne pokazuje finansijske
rezultate, a specifično viđenje najavljene “privatizacije” ima i
ekonomistkinja Svetlana Cenić, koja smatra da je jedan
od razloga za najavljenu rasprodaju, da se vlast domogne nešto para kako
bi skrpila budžet, ali nije i jedini.
“Drugi razlog je, s obzirom da su na silasku, da još to od
porodice, kumova, braće i sestrića uzme ko šta može, kao što se vidi na
primjeru RŽR ‘Ljubija’. Eventualno do kraja mandata, ako ostanu do 2018.
godine, možda će otići i Eklektroprivreda, vazduh, voda. Treći razlog
je da simuliraju kako oni nešto rade”, mišljenja je Cenić.
Ekonomista Zoran Pavlović smatra da ući u prodaju
nečega što nije u funkciji nema smisla, s obzirom da vlasti nisu ništa
uradile da restruktuišu ta preduzeća. Ipak, vlastima je neophodna
finansijska injekcija, ali i pored toga, Pavlović je mišljenja da osim
dva do tri zdrava subjekta, tu i nema šta da se proda.
“To zaista niko neće kupiti osim da bi to uzeo radi starog gvožđa
u koje bi otišle sve mašine, ili možda zemljišta koje bi potencijalno
moglo biti nekom investitoru interesantno za neku izgradnju”, kaže Pavlović.
Kako god završili planovi o prodaji državnog kapitala u 22 firme,
ekonomisti upozoravaju da ni to neće biti dovoljno kao bi se spasio
budžet, te ističu da vlada već planira prodaju obveznica na rok od 10
godina sa kamatom od 5 odsto, što znači da je dogorilo do nokata.