A taj rezultat se zna. I ovde i tamo. Literatura koja dokazuje dugoročne prednosti ‘pozitivne povratne sprege’ (fidbeka) u vaspitavanju dece bi ispunila pola Narodne biblioteke. Nije nikakva tajna, nego osnovno pravilo obrazovanja i vaspitavanja u razvijenim zemljama. Ukratko: permanentno ohrabruj ponašanje koje želiš da dobiješ, umesto da stalno kažnjavaš ono koje ne želiš. Ali, to zahteva napor, razmišljanje, dobru volju, partnerski odnos i kontrolu impulsa za pokazivanjem moći; ne kod dece, već kod onih koji ih vaspitavaju.
Jedno od najzanimljivijih istraživanja o pozitivnom ‘fidbeku’ je korisno i roditeljima. Dr. Mark Goldštajn je svojevremeno proučavao načine na koje supruge u brakovima koji ne funkcionišu (ne uključujući tešku patologiju kao što je nasilje) pokušavaju da promene ponašanje svojih supruga.
Polazna tačka mu je bilo pitanje: šta smo do sada naučili o najuspešnijim metodima uticaja i promene ponašanja na svim živim organizmima koji su do sada naučno proučavani?
Poenta je bila jednostavna i neoboriva: ista kao i gore. Pozitivna stimulacija željenog ponašanja uvek nadmaši kaznu za loše. Supružnici koji su igrali na pozitivnu kartu su statistički prolazili bolje. Negativnost stimuliše razočaranje, odbojnost i osećanje nepravde. Gubitak motivacije, ne njen povratak. Otuda i naša težnja za ‘provlačenjem’: u školi, na fakultetu, na poslu, u životu… Učenje kao smaranje.
Uspešnu decu i uspešne ljude ne proizvodi strah od Dementora, nego podrška mentora.