Čović koji je na vrhu kompletne moćne finansijske piramide upravlja žilom kucavicom ove države. Jer gdje nema novca, nema ni moći.
Nedavno su mediji u BiH objavili da je nesumnjivo Dragan Čović jedan od najmoćnijih ljudi u Bosni i Hercegovini, koji je izdržao sve izbore, promjene, stranačka podmetanja i koalicije.
Iz svih kriza izlazio je jači nego što je bio i trenutno ne postoji niti jedan segment u Bosni i Hercegovini koji ne kontroliše na neki način – nebo, zemlju, podzemlje, pravosuđe, obavještajce, granicu, carinu, poreze, parlamente, vlade, koalicije i kantone…
No, krenimo redom. Na vrhu piramide je svakako Vjekoslav Bevanda, kadar HDZ-a koji obavlja funkciju ministra finansija i trezora BiH.
Na državnom nivou važne funkcije obavljaju kadrovi HDZ-a u ulozi direktora i to u Upravi za indirektno oporezivanje BiH Miro Džakula, a da sve odluke i poslovanja budu „zakonite“ pobrinut će se HDZ-ovDragan Vrankić koji obavlja funkciju glavnog revizora u državi.
I na federalnom nivou Čović drži finansije u svojim rukama. Jelka Milićević, ministrica finansija FBiH, kao glavna „savjetnica“ premijera Fadila Novalića određuje finansijske tokove novca.
Inače, Milićević i Bevanda osim što kontrolišu budžetske isplate novca članovi su i Upravnog odbora UIO-a i to s pravom veta, pa je jasno da u ovoj državi bez znanja i odobrenja Čovića, kada je riječ o novcu, ne može se ništa uraditi.
Da je SDA kao glavni partner HDZ BiH na vlasti u FBiH ali i na državnom nivou nemoćna, dokaz je i ponašanje Zore Dujmović, ministrice sporta i kulture u FBiH.
Dujmović je mimo svih zakonskih propisa i normi potpisala ugovore o raspodjeli milionskih sredstava udruženjima i manifestacijama po nacionalnom ključu (čitaj onim s hrvatskim predznakom), a SDA i Novalić, kao premijer, ostala je nemoćna i tek saopćenjima traži da se sporna odluka poništi.
Ali, uzalud vam trud svirači. Da SDA ima snage i državničke pameti, i da Bakir Izetbegović (ne)svjesno nije predao sve finansijske tokove u ruke svom partneru Čoviću, ne bi se Dujmović ponašala bahato i dijelila i šakom i kapom budžetske novce.
Čović odlično pliva i pri tome ima svu moć da opstruira šta mu je volja, a što je ovjerio i mehanizmom koordinacije u kojem je navedeno da se kantoni ipak pitaju u odlukama koje će biti od državnog interesa u vezi sa vanjskom politikom naše zemlje.
I tu se pokazalo da u SDA niko nije imao dovoljno mudrosti da shvati važnost mehanizma koordinacije, šta će to značiti za funkcioniranje ove države i suprotstavi se Čovićevom planu.
Interesantno je i da sa svega četiri delegata u Domu naroda BiH i sa 14 delegata u Domu naroda FBiH drži pod kontrolom parlamente, a u Predstavničkom domu PFBiH ima jednak broj poslanika kao što ima i opozicioni SDP.
Međutim, SDA im je dala legitimitet i ponašaju se kao da su oni apsolutni pobjednici Općih izbora.
I na silu usvojeni Zakon o radu odgovara Čoviću, jer je s njim bukvalno zabranio federalnim inspektorima da „češljaju“ privrednike u HNK i ZHK!
Dakako, Međugorje je sporno, i višemilionske utaje poreza u ovom turističkom i “svetom” gradu, ali nadležnosti federalnih inspektora u ovom dijelu BiH kojim suvereno vlada Čović, nisu validne.
No, osim odlično razgranate finansijske kontrole, Čović je i u policijskim strukturama postavio sebi odane ljude kao što je Zoran Galić, direktor Granične policije ili Đuro Knežević, zamjenik direktora SIPA-e, a koji pak preko Anđelka Hrgića bivšeg načelnika Kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e drži sve konce u rukama.
No, o tome će svakako odlučiti i krajnju riječ dati Tužilaštvo BiH, jer krivična prijava je već stigla, a vrlo lako je moguće istražiti koje predmete je u ladici držao Hrgić.
Nije zgoreg pomenuti i Davorina Primorca, zeta Dragana Čovića, direktora BHANSA-e, čija je osnovna djelatnost – upravljanje zračnim saobraćajem iznad Bosne i Hercegovine.
Da savršeno upravlja i zna svoj krajnji cilj, činjenica je da je preko svog kadra Saše Dalipagića, zamjenika ministra prometa i komunikacija na brzinu, dok nema ministra (bošnjačka pozicija) gurnuo u proceduru prednacrt Zakona o dopunama i izmjenama Zakona o Javnom RTV sistemu u kojem ni manje ni više nego traži da BHRT emitira program na tri kanala, od kojih svaki emitira program na jezicima konstitutivnih naroda i pismu konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.
Tako bi se programi BHRT proizvodili i uređivali na način prilagođen potrebama pojedinog konstitutivnog naroda i emitirali iz iz Studija u Sarajevu, na bosanskom jeziku, iz Studija Banja Luci, na srpskom jeziku i iz Studija u Mostaru, na hrvatskom jeziku.
S obzirom na moć Čovića, pa i sa slabašnim brojem zastupnika u parlamentima moguće je očekivati da koalicioni partneri pristanu na ovakvo rješenje, a ako ne budu to uradili svojevoljno onda će Čović posegnuti za ucjenom. Ili ovako ili nećemo imati riješen problem finansiranja Javnog RTV sistema.
I svi građani u BiH vide stvarnu moć Čovića, izuzev njegovih partnera u vlasti Bakira Izetbegovića iFahrudina Radončića, ali koji očito imaju debele razloge zašto ne vide.
Svoju poziciju političara broj jedan u ovoj zemlji, definitivno je ovjerio predajom „magla“ aplikacije za članstvo BiH u EU, što je proslavljeno vatrometom. Gdje drugo, nego u zapadnom Mostaru.