Prijete mi progonom, smrću, silovanjem….
Molim sve one
koji su, bez mog dopuštenja, objavili to pismo da objave i ovo, jer ne
želim da preko mene dižete bune i zveckate oružjem.
Prostor moje borbe nisu ni društvene mreže ni mediji. Više od 20 godina
prostor moje borbe je gluma i u tom prostoru uvijek sam bila spremna na
sve. Pokušavala sam mijenjat stvari i uspjevala ponekad. Osobna sloboda
je ono čime sam se bavila i bavit ću se zauvjek. Sloboda u glavi,
sloboda od onoga sto su me naučili, sloboda od onoga čime me straše.
Zalažem se i zalagat ću se za neovisnost kulture od politike bez obzira
tko je na tronu. Ne zanimaju me oni, zanima me istina. Drugačija,
neprilagođena, odbačena, hrabra, plemenita, velikodušna. Borim se i
borit ću se protiv tradicionalističke i baštinske umjetnosti, zato sto
je mrtva i nema odnosa s vremenom u kojem živimo. Ne podnosim
nacinalizam, fašizam i povraća mi se od svih vrsta patriotizama. Gnušam
se diktature i jednoumlja. Ne pristajem na podjele desno i lijevo i
zauvijek cu se sprdati s ljudima kojima svijet tu počinje i zavrsava.
Zato vas molim da me ostavite na miru. Ne pripadam svijetu za koji se
vi borite. Slobodna sam od vašeg jada i gluposti i znam da nisam
usamljena u tome.
Brine me ono što je, u posljednjih nekoliko
sati, moje benigno pisamce izazvalo. Ne mogu vjerovat da se to pismo
smatra hrabrošću. Ne zelim ni pomislit da se bojimo reći ono sto
osjećamo. I ne pristajem na društvo u kojem je to podvig.
Molim Vas da moje pismo objavite u cjelosti.