“Ja sam bio iznenađen kad sam čuo tu izjavu. Moja poruka kao nekoga ko u Savjetu BiH predstavlja i Republiku Srpsku i srpski narod je da Srbija i njeni ključni funkcioneri treba da budu uz Republiku Srpsku, a ne uz bilo koju političku opciju u njoj,” rekao je Crnadak na konferenciji za štampu poslije sastanka sa šefom srpske diplomatije Ivicom Dačićem.
S druge strane, kako je dodao, vrlo je važno da se pošalje poruka da nijedan pojedinac nije veći i važniji od Republike Srpske, pa čak ni predsjednik, a izjadnačavanje interesa Republike Srpske i intersa Dodika od strane predsednika Nikolića “nije korisno za Republiku Srpsku.”
On je rekao da nije tačna ni ocijena da opozicija nije zajdeno sa vladajućim strukturama u Republici Srpskoj kada su u pitanju važna pitanja.
“To smo demonstrirali i na pitanju Rezolucije o Srebrenici i na pitanju odluke Ustavnog suda o Danu Republike, ali ne možemo da budemo zajedno sa vlastima u Srpkoj na pitanjima ekonomskog uništenja Srpske, na pitanjima kriminala i korupcije i ako je odluka predsjednika Nikolića da ih podržava u tome to je njegovo pravo ali je i moja obaveza da to kažem,” rekao je Crnadak.
On je napomenuo da je čak i ministar unutrašnjih poslova Srpske Dragan Lukač prije nedjelju dana u razgovoru sa predstavnicima opozicionih partija jasno rekao da ne postoji tajni plan za rušenje Republike Srpske.
Dačić je istakao da je interesovanja Srbije za Republiku Srpsku i srpski narod u BiH prirodno.
“Vlada je zainteresovana i radi sve što može da pomogne očuvanju političke i uopšte stabilnosti BiH čuvajući istovremeno i vodeći računa o interesima srpskog naroda i Republike Srpske”, rekao je on.
Zato je važno i Beograd insistira na na tome da postoji dijalog i da se razgovara o problemima rekao je on napominjući da je to najbolji način za sprečavanje nestabilnosti.
Predsjednik Nikolić je u izjavi za banjalučki RTRS izjavio je da je informisan da postoji plan za rušenje aktuelne vlasti u Republici Srpskoj kroz rušenje vlasti predsjednika Milorada Dodika, ocijenivši da se radi o personalizaciji problema kao svojevremeno u slučaju Slobodana Miloševića.