-Novim odredbama, prije svega, radno mjesto postaje potpuno fleksibilno i samim tim i nesigurno. Ugovor o radu na određeno vrijeme postaje model zasnivanja radnog odnosa i nema ograničenja u broju zaključenih ugovora o radu na neodređeno. Na ovaj način će poslodavac imati pravo da unedogled zaključuje ugovore na određeno s radnikom bez ikakvih obaveza da zaključi ugovor na neodređeno, a radnici će biti primorani da pristaju na sve samo da im poslodavac produži ugovor, smatraju Transparency International BiH, Oštra Nula i Centar za mlade -Kvart.
Predloženim zakonom je propisano više od 20 slučajeva u kojima poslodavac može otkazati ugovor radniku, od kojih su neki: ako ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi (ovo će se baš zloupotrebljavati), ako odbije zaključenje ankesa ugovora o radu, ako njegovo ponašanje predstavlja radnju izvršenja krivičnog djela učinjenog na radu i u vezi s radom, nezavisno od toga da li je protiv zaposlenog pokrenut krivični postupak.
-Osim što se poslodavcu daje mogućnost da otpušta radnike proizvoljno, ostavlja se prostor za zloupotrebe u slučaju da poslodavac koristi sumnju na počinjenje krivičnog djela da otpusti radnika, bez obzirana to da li je pokrenut krivični postupak, tvrde ove organizacije civilnog društva.
Predloženi su, dodaju, i potpuno novi i sporni koncepti stavljanja radnika „na čekanje“ i „pripravnosti“ radnika, kojima se omogućava stavljanje radnika „na čekanje“ zbog smanjenja obima posla i radnici obavezuju da budu u pripravnosti i na raspolaganju poslodavcima van radnog vremena.
-Sporno je što nije propisana dužina trajanja čekanja, niti uslovi pod kojima se radnici stavljaju „na čekanje“, što također ostavlja prostor za zloupotrebe, a s druge strane obavezivanje radnika da budu na raspolaganju poslodavcu van radnog vremena, bez propisanih visina naknade, predstavlja zadiranje u ljudska prava i priliku za poslodavce da ne plaćaju ovu vrstu rada, smatraju Transparency International BiH, Oštra Nula i Centar za mlade.
Možda i najspornije odredbe u novom zakonu o radu se, kako dodaju, odnose na odredbe kojima s uređuju plaće, naknade i druga primanja, posebno zakonsko uređenje najniže plaće.
-Novim rješenjem predviđeno je da najnižu plaću utvrđuje Vlada RS-a na prijedlog Ekonomsko-socijalnog savjeta, a ako Savjet ne da prijedlog, Vlada sama donosi odluku o najnižoj plaći, i to„imajući u vidu kretanja plaća, rast proizvodnje i životnog standarda u Repubici“, čime se Vladi, bez učešća socijalnih partnera, i jasnih zakonskih određenja, daju vrlo široke ovlasti u utvrđivanju najniže plaće. Istovremeno, druga primanja po osnovu rada i pomoći radnika samo su taksativno navedena, bez utvrđivanja minimalnog iznosa, ukazuje se u saopćenju.
Organizacije civilnog društva smatraju da predložene odredbe zakona o radu u RS-u ostavljaju preveliku slobodu poslodavcima da proizvoljno tumače zakon, te da sami uređuju uvjete, prava i obaveze, dok se s druge strane npr. skraćuju rokovi radnicima za obraćanje sudu ili inspekciji rada.
Također, zabrinjavajući je, kažu, trend smanjivanja stečenih radničkih prava u odnosu na aktuelno zakonsko rješenje, što će samo doprinijeti većoj socijalnoj nesigurnosti.
Organizacije potpisnice komentara također smatraju da se ovaj zakon ni u kom slučaju nije smio upućivati u hitnu proceduru, s obzirom na njegov značaj i ogroman interes javnosti, te uticaj na građane RS-a, i da je vlast RS-a ponovo pokazala nezainteresovanost za interes i volju javnosti.
Zakon kojim se uređuju ekonomsko-socijalna prava morao bi biti predmet javne rasprave koja uključuje sve zainteresavne strane, a hitna zakonodavna procedura može se provesti samo u izuzetnim slučajevima koji se moraju opravdati.
Vezan tekst: