Taj trend očito je zavladao iz potrebe što građani osjećaju da su postojeće političke opcije islužene i sve manje nude bilo kakvu nadu u bolje sutra.
Jednostavno rečeno stare stranke su se idejno, politički i kadrovski potrošile.
Grčka Siriza i Zora, španski Podemos, SMC Mire Cerara u Sloveniji, a na posljednjim izborima u Hrvatskoj građani su u velikom broju pohrlili ka Mostu i Boži Petrovu su dokaz da stranke „trećeg puta“ grabe naprijed i to uglavnom na protestnim glasovima građana kojima je dosta postojećih političkih nomenklatura.
Šaroliko je to društvo stranaka „trećeg puta“. Spektar se kreće od desnice, populista, radikalne ljevice, centra, postideoloških stranaka i uopće stranaka nedefinisane orijentacije ili ideologije.
Politički spektar u BiH je i dalje tradicionalno podijeljen na lijevo i desno, bez jačih stranaka centra i liberalne orijentacije. Iako je teško govoriti o klasičnoj ljevici ili klasičnoj desnici. Niti je u BiH prisutna klasična ljevica, a ni desnica, osim deklarativno u nazivima stranaka ili programima.
Uzrok treba tražiti i u nedovoljnom razvoju političkog društva u Bosni i Hercegovina, ali i tranziciji u kojoj su svakako i stranke.
Problem je i nacionalna podjela stranaka, a koje su primarno podijeljene po toj matrici. Svakako i profilacija političkih stranaka nije do kraja završena kao unutarstranačko pitanje.
U takvom političkom folkloru u BiH pravo je pitanje postoji li šansa za razvoj „trećeg puta“ i stranke koja bi mogla po ugledu na hrvatski MOST ili slovenački SMC napraviti značajniji proboj na političkoj sceni. Plodni tlo za takvo nešto svakako postoji.
Situacija u BiH je takva da su građani trenutno potpuno apatični i bezidejni. Ne vide ni jednu opciju kao opciju koja bi mogla konačno popraviti stanje. Građani su što je izuzetno negativno izgubili svaku nadu, posebno u političke partije i aktuelnu garnituru političara.
Posebno nakon što su posljednjih 20 godina sve političke stranke bile na vlasti. Izuzimajući nijanse i sporadične pozitivne pojave generalno se može ocijeniti da se niko od aktulenih političkih stranaka nije proslavio, čak naprotiv. Tome u prilog svakako govori i stanje u zemlji.
Pitanje je vremena i trenutka kada će se u Bosni i Hercegovini pojaviti stranka „trećeg puta“ i pokušati u očito pozitivnom trendu u Evropi „razbucati“ učmalu i bezidejnu političku scenu u BiH. Nije potrebno mnogo da se ta ideje i realizira.
Energija već postoji, apatični građani bi svakako pozitivno reagovali na tu pojavu, prvenstveno onaj veliki dio apatičnih apstinenata kojih čini skoro pa pola biračkog tijela.
Ima li nade za bosansko-hercegovački MOST pravo je pitanje na koje odgovor trebaju dati razni profesionalni aktivisti i građani?