Ponovo smo blagoslovljeni sunčanim vremenom mirnim morem. Izbjeglice su počele pristizati sa juga. Samo iskrcavanje protiče bez incidenta.
Bebe smo premjestili u naručja volontera, skinuli smo im mokre cipele i čarape, podijelili im deke. Suze olakšanja teku. Ovi čamci su bezbjedno pristali.
Ipak, nije to slučaj baš sa svim plovilima, kojima upravljaju često veoma neiskusne čamdžije, izabrani slučajnim odabirom.
Spasilački timovi imaju sofisticirane sisteme kako bi locirali i navodili brodove prema željenim odredištima na plažama, bez stijena, i sa što jednostavnijim pristajanjem.
Tim Humanity je grupa koja, sa pozajmljenim čamcima i mobilnim telefonima, koristeći WhatsApp, locira, navodi i spasava ljude.
Prithvatila sam poziv da im se pridružim u njihovoj sljedećoj potrazi. Isplovljavamo na osnovu grupne poruke, nekoliko telefonskih poziva i predosjećaja.
Ne vidim ništa. Ali 15 minuta kasnije, tu je. Gumeni čamac. Stabilan, ali, naravno, prenatrpan – 60 ljudi na njemu su sretni što nas vide.
Mašu. Oni nam mašu. Približavamo im se polaka sa strane i sad vidim zašto je Salam (jedan od članova Tima) napet. Sjajan je osjećaj biti instrument oslobađanja.
Srećom, Salam govori arapski i viče kako su naumili prema lošoj tački pristajanja. Mi ćemo ih navoditi.
Kako se približavamo obali, Salam doslovno preleće naš čamac kako bi pomogao vozaču amateru da ugasi motor kako bi ostatak tima moga privući čamac prema obali.
Ali ne ide uvijek baš glatko. Nedavno se jedan čamac nasukao na obalu, prevrnuvši se. Ljudi su ostali zaglavljeni pod trupom čamca. Naši heroji su uspjeli podići čamac. Na svu sreću, niko se od ljudi nije utopio.
Salam kaže kako nikad prije nije vidio mrtvo dijete. Bio je zamoljen da dozna sudbinu porodice koja je plovila u oktobru na čamcu koji se prevrnuo i u kojem je 40 ljudi izgubilo život. Poslali su mu fotografije.
Prvo je pregledao spisak preživjelih. Kada nije uspio pronaći te ljude, otišao je u mrtvačnicu. Vidio je tijela naslagana na gomilu. Žene u jednom uglu, djeca u drugom. Tijela muškaraca su bila razbacana posvuda.
Prepoznao je jaknu na malom djetetu sa fotografije, koja je bila identična onoj na mrtvom djetetu. Nakon toga, pronašao je i njegovog starijeg brata. Roditelji su im također nestali.
Postoji jedno polje nedaleko od Mytilene u Grčkoj, gdje su tijela Muslimana oprana i pokopana. On i još jedan čovjek su kopali dječije grobove. Kopanje je trajalo sedam sati.
Izvor: Huffington post
Za BUKU preveo Elvir Padalović