Kafu smo organizovali u saradnji sa Visokom školom za turizam i menadžment Konjic.
U Konjicu smo dočekani veoma bučno – lupanjem u bubnjeve i lonce na samom ulazu u Društveni dom, pozdravili su nas okupljeni.
Tokom razgovora uz kafu, izdvojilo se nekoliko problema na koje su građani ukazivali. Na te probleme nisu imune ni druge sredine u BiH, a to su upletenost politike u mnoge segmente društva, korupcija, ekološki problemi i druge teme koje su zainteresovali okupljene.
U Konjicu je vođen konstruktivan dijalog o svemu što tišti građane u ovoj opštini, pa su mnogi iskoristili priliku da otvoreno govore o problemima, ali i prednostima Konjica kada su turizam i druge društvene djelatnosti u pitanju.
Lamija Rizvanović iz Konjica rekla je da je divno što je Buka posjetila Konjic i što je pokazala primjer mladim ljudima u ovom gradu kako da se aktiviraju, bore i da ne dopuste da ih utišaju.
“Naš najveći problem je što ne znamo cijeniti ono što imamo, mladi brzo odustaju i nisu sigurni da li da učestvuju u aktivnostima, ali ja mislim da je motivacija ključna u svemu tome. Planirano je da se od iduće sezone studenti uključe u volontiranje u turističkoj agenciji ‘Visit Konjic’ kako bi stekli neko osnovno iskustvo i uvjerili se kakav mi turistički potencijal imamo u Konjicu, a to se ne odnosi samo na rafting na Neretvi”, rekla je za BUKU Lamija.
Ona ističe da treba promovisati prirodne ljepote koje su nam date na korištenje.
“Trebamo biti zahvalni što smo baš mi dobili tu čast da ih koristimo i uživamo u njima i predstavimo drugima Konjic onakav kakav on ustvari jeste u stvarnosti i ne dozvoliti nekolicini neobrazovanih, isfrustriranih građana željnih pažnje da nam tu sliku kvare. Ovo je grad u kojem se ljudi ne dijele po vjeri, grad u kojem se slave svi praznici, u kojem će vas ljudi dočekati kao prijatelja kojeg nisu dugo vidjeli, u kojem je bitno da ste ČOVJEK, a ne da li ste Srbin, Hrvat ili Musliman”, kaže ona i dodaje da je Visoka škola za turizam i menadžment Konjic idealno mjesto za usmjeravanje mladih ljudi koji se osjećaju izgubljeno na raskrsnici života i putokaz kako i kuda krenuti u ovom ludom svijetu koji svakim danom postaje sve strašniji.
Anela Rožajac iz Konjica kaže da je posjeta Buke bila odlična prilika za “pretresanje” bosanskohercegovačke svarnosti…
“I to sa ekipom ljudi koja to izvrsno radi posljednjih petnaest godina. Lijepo je razmijeniti ‘žive’ riječi sa ljudima koje svakodnevno čitate, te saznati iz prve ruke sa čim se sve suočavaju ljudi koji se ozbiljno, časno i pošteno bave novinarskim poslom, na terenu na kojem suvereno vladaju političko poltronstvo, senzacionalizam i niskobudžetna pornografija”.
Zavičajni muzej
Ona kaže da Konjic, kao relativno mala zajednica, ima ogroman problem razjedinjenosti na svim frontovima.
“Na sreću, trenutno nemamo problem ogromne nezaposlenosti i siromaštva, zahvaljujući razvoju privrednog sektora u posljednjih 5 godina, ali smo toliko uporni u destrukciji realizacije dobrih ideja samo zato što one dolaze iz suprotnog političkog/ideološkog/ ili nekog drugog tabora, da je gotovo nemoguće podići nivo kvaliteta života u opštini sa nevjerovatnim prirodnim i ljudskim resursima”, objašnjava Anela.
Na pitanje kako žive mladi u Konjicu, Anela odgovara da to zavisi od dobne skupine i nivoa obrazovanja….
“Visokoobrazovani mladi ljudi koji imaju između 25 i 35 godina, trenutno imaju najviše problema i dilema, po mom skromnom mišljenju. To su oni mladi ljudi koji su, nakon završetka studija, odlučili da se vrate u svoju sredinu, te osnuju porodicu. Poslovi koje rade često ne odgovaraju njihovom nivou obrazovanja, nivo prihoda im je daleko od zadovoljavajućeg, te velika većina njih još uvijek živi s roditeljima i nisu u mogućnosti ostvariti svoj samostalan, porodični život”, objašnjava naša sagovornica.
Anela ističe da Konjic zbog toga godišnje “izgubi” veliki broj mladih ljudi, ogromnog potencijala, koji svoje mjesto pod suncem traže, prvo, u većim bosanskohercegovačkim gradovima, a zatim u zapadnoevropskim zemljama, SAD-u, Kanadi, Australiji, itd.
Da bi se situacija u Konjicu popravila, Anela smatra da je neophodno povećati nivo ulaganja same opštine u mlade ljude koji su spremni ostati ovdje i vrijedno raditi ono što najbolje znaju.
“Ako dozvolimo da, na godišnjem nivou, uložimo više u groblja, nego u stipendije, poticaje omladinskom poduzetništvu, generalno u obrazovanje i razvoj mladih ljudi kroz različite programe i projekte javno-privatnog partnerstva, postaćemo ljetno odmaralište “jake” konjičke i bosanskohercegovačke dijaspore”.
ZANIMLJIVOSTI O KONJICU
Konjic je grad i središte istoimene opštine na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Grad je 1991. brojao oko 14.500, a opština blizu 45.000 stanovnika. Opštinu Konjic karakteriše površina od 1400 km2, po kojoj je najveća u Federaciji Bosne i Hercegovine. Bogatstvo opšine su: poljoprivredno i šumsko zemljište, ogromni vodeni potencijal, velike zalihe rude pirofilita i turistički kapaciteti.
Konjic je atraktivan zbog bogate prirode koja u potpunosti okružuje grad. Rijeka Neretva teče kroz sam centar. Stari grad je veoma lijep za šetnju, kao i centar grada, iz kojeg se u svakom pravcu pruža interesantan vidik na okolnu prirodu. Dok ste u Konjicu, obavezno prošetajte obnovljenom Kamenom ćuprijom, sagrađenom 1682.g. Od početka 1900. godine, Konjic je poznat po svom drvorezbarstvu.
Središte turističke ponude Konjica je zasigurno Boračko jezero i dolina Glavatičevo. U Konjicu možete posjetiti i rodnu kuću Zuke Džumhura i interesantan Zavičajni muzej. A ako ste već u Konjicu, ne smijete propustiti obilazak Titovog bunkera koji se tajno gradio punih 26 godina 1953.-1979.).
LUKOMIR
Lukomir je posljednje pravo bh. selo koje se nalazi u opštini Konjic. Selo se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice, na 1495 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. vijeka, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina.
Današnji stanovnici sela potomci su ovčara iz hercegovačkih sela Kamen i Žulj iz okolice Stoca, koji su zbog iznimno bogatih pašnjaka ovdje ljeti čuvali velika stada ovaca. Gradeći prvo sezonska naselja (stanove), koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz plemena Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije obitelji u Gornjem Lukomiru.
Na kraju vam svakako možemo preporučiti da posjetite Konjic, jer ćete naći mnoge zanimljivosti, od istorijskih, prirodnih do gurmanskih, a stanovnici ove opštine su dobri domaćini, pa će vam pokazati sve što biste trebali vidjeti.
Kako smo dočekani u Konjicu pogledajte u video snimku na ovom linku:
Lupajući o šerpe i lonce, Konjic dočekao Buku bukom