I to im dođe sasvim prirodno, spontano, logično, moralno i opravdano, dok s druge strane smatraju napadom na njihovo postojanje u “tuđini” uređenih zemalja ako im kažeš da ne možeš niti hoćeš niti možeš smatrati aktuelnom, stvarnom i priznatom državu koje nema već dvadesetak godina. U vrh glave možeš biti nostalgičan, ali ne možeš sebe toliko otuđiti i izolovati od aktuelne stvarnosti uvjeravajući sebe i druge u nešto što ne postoji, a što istovremeno može da zaprijeti stabilnosti onoga što postoji.
Njihov hobi, hobi “negiranja preko pogače” i nepriznavanja tvoje realnosti, hobi koji sebi mogu priuštiti, je daleko realniji i važniji za njih (skupa sa duhovima i relikvijama prošlosti), nego što im je realna, stvarna, bitna tvoja realnost i tvoj opstanak kao građanina BiH, kao radnika, privrednika, kao ljudskog bića danas, ovdje, na Balkanu.
To ne samo da žalosti već je poprilično monstruozno jer niko se ne pita kako je to biti u čeljustima takve jedne ideologije, ili možda čak psihoze, onih koji su ostali zaglavljeni u permanentnom stanju poricanja.
Neko bi, dakle, da se igra kauboja i indijanaca preko leđa odraslih ljudi koji nastoje ovdje živjeti mirno, slobodno, produktivno i odgovorno radeći i privređujući kao bilo ko drugi u Evropi.
I kao što neko njih patronizira tamo, oni vjeruju da mogu da patroniziraju nas ovamo
.
Mislim da tu nema druge osim stručne pomoći jer sve ukazuje na stanje manijakalne depresije.
E sada… ima li neko dugme na FB da automatski filtrira halašu?
Tekst preuzet sa FB statusa autora