Okupila ih je švedska organizacija MyRight na seminaru o kampanjama zagovaranja za prava osoba s invaliditetom u namjeri da ih potakne na aktivnu borbu za ljudska prava i samostalan život, što je osobama s invaliditetom garantirano UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom.
Bolling je 1993. godine i sama postala osoba s invaliditetom, a u izjavi za novinare danas je istaknula važnost mijenjanja svijesti cjelokupnog društva o osobama s invaliditetom da bi te osobe uistinu bile uključene u društvo, te aktivnije sudjelovanje nosioca vlasti u rješavanje problema s kojima se suočavaju.
– Nama ne trebaju nikakve specijalne usluge, ne treba nas tretirati na specijalan način. Kad želim da se prevezem s jedne na drugu lokaciju, ne želim specijalni autobus. Želim da mi društvo i država omoguće dostupnim sve ono što i ostalim građanima, a ne da mi pruža specijalnu uslugu jer me upravo tako izdvaja iz društva, što mi ne želimo – naglasila je.
Ona kaže da je preduvjet za to mijenjanje zakona koji bi trebalo da omoguće ljudima da žive nezavisan život. To, kako je kazala, prije svega podrazumijeva uvođenje kategorije osobnog asistenta.
Bolling je Amerikanka koja živi u Švedskoj, a, kako je kazala, ne bi mogla npr. doći u Sarajevo da joj država i zakon države u kojoj živi nije omogućio da ima osobnog asistenta. Naglasila je da su u Švedskoj ukinute institucije u smislu klasičnog smještaja, a akcent se stavlja na neovisno življenje uz uvođenje osobnog asistenta. To, pojašnjava ona, ne znači da se osobama koje se ne snađu i ne mogu živjeti individualno ne omogućava da žive u grupama.
Jedna od sudionica današnjeg skupa je i Zumreta Galijašević iz Tešnja – magistrica ekonomije trenutno na doktorskom studiju, a njena tema su finansijska tržišta. Kaže da ima snažan motiv i volju za postizanje cilja, te da je u tome značajna podrška okruženja, koju je ona imala ponajviše od roditelja i nekoliko prijatelja.
– Invaliditet nema veza s voljom i onim što čovjek želi postići, ali ima veze s okolnostima i poteškoćama s kojima se te osobe suočavaju da bi nešto postigle – kazala je.
Za nju kao slijepu osobu osnovni problemi su nepristupačnost terena i prilaz objektima, a bitnim smatra da im nosioci vlasti budu partneri, da saslušaju njihove potrebe i potom djeluju. Istaknula je da ima kvalitetan i sadržajan život koji treba i mora biti podržan, a namjera joj je da svojim i angažmanom osoba poput nje doprinese poboljšanju položaja mlađih osoba s invaliditetom da, kako je kazala, dobiju ono što oni trenutno nažalost nemaju.
Današnji skup zvanično je nazvan “Mijenjamo svijet”, a sudionici su podsjetili i na to da je BiH 2010. godine ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i time preuzela obavezu da će uskladiti zakonodavstvo s tim dokumentom i osigurati nesmetanu implementaciju prava osobama s invaliditetom.